Nedjelja, 19 rujna

Zajednička poruka pape Franje, ekumenskog patrijarha Bartolomeja i kenterberijskog (anglikanskog) nadbiskupa Justina o brizi za stvoreni svijet

Niže donosimo prijevod zajedničke poruke pape Franje, patrijarha Bartolomeja i kenterberijskog nadbiskupa Justina o brizi za stvoreni svijet, objavljenu 1. rujna 2021. Poruku je preveo dr. Velimir Blažević.



Kroz više od godinu dana svi smo iskusili razarajuće učinke globalne pandemije, svi: siromašni i bogati, slabi i jaki. Neki su bili više zaštićeni ili više ranjivi od drugih, ali brzina širenja zaraze uvjerila nas je da ovisimo jedni o drugima u našim nastojanjima da budemo na sigurnome. Shvatili smo da u suočavanju s ovim svjetskim zlom nitko nije siguran ako to nisu svi, da naši postupci uistinu utječu na druge i da to što činimo danas utječe na ono što će se dogoditi sutra.

Nisu nove lekcije, ali smo se trebali s njima iznova suočiti. Nemojmo protratiti ovaj trenutak. Trebamo odlučiti kakav ćemo svijet ostaviti budućim generacijama. Bog naređuje: „Izaberi dakle život, da živiš ti i tvoje potomstvo“ (Pnz 30, 19). Trebamo izabrati da živimo u drugačijem svijetu; trebamo izabrati život.

Mjesec rujan mnogi kršćani slave kao Vrijeme Stvorenoga, što je prigodo da se moli i preuzme briga za Božje stvaranje. Dok se svjetski lideri pripremaju za susret u Glasgowu u studenome na vijećanje o budućnosti našeg planeta, molimo za njih i razmišljajmo o tome kakvi su odabiri koje svi trebamo ostvariti. Stoga, kao vođe naših Crkava, potičemo sve, kakva god bila njihova vjera ili vizija svijeta, da nastoje slušati krik zemlje i siromašnih osoba, propitujući svoje ponašanje i trudeći se podnijeti značajne žrtve za dobro zemlje koju nam je Bog darovao.  


Važnost održivosti


U našoj zajedničkoj kršćanskoj tradiciji Sveto pismo i sveci nam pružaju rasvjetljavajuće poglede za razumijevanje bilo sadašnjih stvarnosti, bilo obećanja nečega većega nego što je ono što trenutačno živimo. Individualna i kolektivna odgovornosti za dar koji nam je Bog dao čini bitnu polaznu točku za  društvenu, ekonomsku i ambijentalnu održivost. U Novom savezu čitamo o bogatom i ludom čovjeku koji gomila veliko obilje žita, zaboravljajući da je njegov život ograničen (Lk 12, 13-21). Slušamo o rasipnom sinu koji uzima svoje nasljeđe samo da ga spiska, te završava gladan (Lk 15, 11.23). Bivamo upozoreni kako prihvaćamo opcije kratkog roka, koje prividno malo koštaju, da gradimo na pijesku, umjesto da gradimo na stijeni kako bi se naša zajednička kuća oduprla nevremenu (Mt 7, 24-27). Ta pripovijedanja nas pozivaju da prihvatimo širi pogled i da prepoznamo svoje mjesto u dugoj povijesti čovječanstva.

Zauzeli smo ipak suprotan pravac. Učinili smo vlastiti interes najvećim, nauštrb budućih generacija. Usredotočujući se na svoje bogatstvo, otkrivamo da dugoročna dobra, među kojima obilje prirode, bivaju utrošena za kratkoročnu korist. Tehnologija je otvorila nove mogućnosti napretka i gomilanja neograničenog bogatstva, i mnogi se od nas ponašaju na načine koji pokazuju nedovoljnu zabrinutost za druge osobe ili za granice planeta. Priroda je otporna, a ipak osjetljiva. Prisustvujemo već posljedicama našega nemara da je zaštitimo i sačuvamo (Post 2, 15). Sada, ovoga časa, imamo priliku da zažalimo, da se odlučno preokrenemo, da se usmjerimo prema suprotnom pravcu. Trebamo ići više za plemenitošću i korektnošću u načinima kako živimo, radimo i koristimo novac, negoli za sebičnom zaradom.


Obaziranje na osobe suživljene sa siromaštvom


Sadašnja klimatska kriza kaže mnogo o tome tko smo i kako vidimo i postupamo s onim što je Bog stvorio. Nalazimo se pred strogom pravdom: nestanak bioraznolikosti, ambijentalna degradacija i klimatska promjena neizbježne su posljedice našeg djelovanja, jer smo pohlepno potrošili više zemljinih resursa nego što planet može podnijeti. Ali se nalazimo također pred dubokom nepravdom: osobe koje podnose najkatastrofalnije posljedice takvih zloporaba su one najsiromašnije na planetu i koje su imale manje odgovornosti za njihovo uzrokovanje. Služimo Bogu pravde, koji uživa u stvaranju i stvara svaku osobu na svoju sliku, ali koji također sluša vapaj siromašnih osoba. Zato postoji u nama urođeni poziv da odgovorimo tjeskobom kada vidimo  ovu pustošeću nepravdu.

Danas plaćamo za to cijenu. Ekstremne atmosferske i prirodne nesreće posljednjih mjeseci pokazuju  nam iznova velikom snagom i s velikom ljudskom cijenom da klimatska promjena nije samo budući izazov, nego također pitanje neposrednog i urgentnog preživljavanja. Poplave, požari i raširene suše prijete čitavim kontinentima. Razine mora se povećavaju, prisiljavajući cijele zajednice da se preseljavaju; cikloni pustoše čitava područja, upropaštavajući živote i sredstva opstanka. Voda je postala oskudna i zalihe hrane su nesigurne, uzrokujući sukobe i preseljenja za milijune osoba. To smo već vidjeli u mjestima gdje osobe ovise o poljoprivrednom vlasništvu niske ljestvice. Danas vidimo u zemljama koje su najviše industrijalizirane da također sofisticirane infrastrukture ne mogu spriječiti potpuno uništenje.

Sutra bi moglo biti još gore. Djeca i današnji adolescenti naći će se pred katastrofičnim posljedicama ako sada ne preuzmemo odgovornost, kao „Božji suradnici“ (Post 2, 4-7), da podržimo naš svijet. Čujemo često mlade koji shvaćaju da je njihova budućnost ugrožena. Za njihovo dobro, trebamo izabrati da jedemo, putujemo, trošimo, investiramo i živimo na drugačiji način, misleći ne samo na interes i neposredne zarade, nego također na buduće dobrobiti. Žalimo zbog grijeha naše generacije. Budimo uz bok našoj mlađoj braći i sestrama u cijelom svijetu u pobožnoj molitvi i zauzetom djelovanju, da budućnost odgovara uvijek sve više Božjim obećanjima.


Imperativ suradnje


Za vrijeme pandemije shvatili smo koliko smo ranjivi. Naši socijalni sustavi su pali i otkrili smo da ne možemo sve kontrolirati. Trebamo priznati da načini na koje koristimo novac i organiziramo naše zajednice nisu svima koristili. Slabi smo i tjeskobni, preplavljeni nizom kriza: zdravstvena, ambijentalna, ekonomska, socijalna, koje su sve duboko međusobno povezane.

Te krize nas stavljaju pred izbor. Nalazimo se u jedinstvenoj situaciji, da odlučimo hoćrmo li se s njima suočiti malo dalekovidni i spekulirajući, ili ih uzeti kao prigodu za obraćenje i preobražaj. Ako mislimo na čovječanstvo kao na obitelj i radimo zajedno za budućnost temeljenu na zajedničkom dobru, moći ćemo se u životu naći u jednom posve drukčijem svijetu. Zajedno možemo dijeliti viziju života u kojem svi prosperiraju. Zajedno možemo izabrati da djelujemo s ljubavlju, pravdom i milosrđem. Zajedno možemo ići prema pravednijoj i zadovoljnijoj zajednici, s onima u središtu koji su više ranjivi.  

Ali to sa sobom povlači poduzimanje promjena. Svatko od nas, individualno, treba uzeti na sebe odgovornost o tome kako se koriste naši resursi. Taj hod zahtijeva uvijek sve užu suradnju među svim Crkvama u njihovu zauzimanju da preuzmu brigu za stvoreni svijet. Zajedno, kao zajednica, Crkve, gradovi i narodi, trebamo promijeniti smjer i otkriti nove načine suradnje za rušenje tradicionalnih barijera među narodima, prestati se natjecati za resurse i početi surađivati.

Onima koji imaju veće odgovornosti – na čelu upravljanja, vođenju poduzeća, zapošljavanju osoba ili investiranju fondova – kažemo: izaberite profite usmjerena na osobe; činite kratkoročne žrtve za spas budućnosti svih nas; postanite vođe u tranziciji prema pravednim i održivim ekonomijama. „Od svih kojima je mnogo dano, mnogo će se tražiti“ (Lk 12, 48).

Ovo je prvi put da se nas trojica osjećamo prinuđeni zajednički se suočiti s hitnošću ambijentalne održivosti, njezinim utjecajem na postojeće siromaštvo i značaj svjetske suradnje. Zajedno, u ime naših zajednica, apeliramo na srce i na um svakog kršćanina, svakog vjernika i svake osobe dobre volje. Molimo za naše vođe koji će se sastati u Glasgowu na odlučivanje o budućnosti našeg planeta i njegovih stanovnika. Još jednom podsjećamo na Sveto pismo: „Izaberi dakle život, da živiš ti i tvoje potomstvo“ (Pnz 30, 19). Izabrati život znači činiti žrtve i vršiti autokontrolu.

Svi mi – tko god i gdje god bili – možemo imati ulogu u pružanju zajedničkog odgovora na prijetnje bez presedana klimatskih promjena i ambijentalnog propadanja.

Preuzeti na sebe brigu za ono što je Bog stvorio duhovni je nalog koji zahtijeva obvezan odgovor. Ovo je kritičan trenutak. Radi se o budućnosti naše djece i naše zajedničke kuće.

  1. rujna 2021.

Ekumenski patrijarh  Bartolomej                  Papa Franjo               Kenterberijski nadbiskup Justin