Augustin

Koncem kolovoza u kalendaru se spominjemo svetog Augustina, jednog od najvećih kršćanskih filozofa i teologa. Prvu polovicu svoga života nije baš bio svet. Bio je situiran, školovan, vrstan govornik, filozof, erudit. Živo je razuzdano i raskalašeno. Sve je imao, ali duboko u sebi nije imao mira. Tražio je istinu, tražio je smisao.  I onda, jednom, dok je sjedio u vrtu udubljen u takve misli, učinilo mu se da čuje glas koji mu je govorio: „Tolle, lege!“ to jest: „Ustani, čitaj.“ Ustao je, nasumce otvorio Novi zavjet i našao odlomak iz Poslanice Rimljanima: „Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama“ (8, 13-14). To je bio trenutak njegova obraćenja. Shvatio je da je uzalud tražio neku zamišljenu istinu, jer istina je osoba – Isus Krist koji je rekao: „Ja sam Put i Istina i Život.“

Augustin nam je sjajan primjer. Kao prvo, vidimo da ni jedan čovjek ne može biti do srži zao. Ni jedan čovjek nije rođen za to da cijeli život ustrajava u onome što ga unakazuje. Dokle god čovjek hoda ovom zemljom, uvijek se može okrenuti od zla i prihvatiti dobro, uvijek može mržnju zamijeniti ljubavlju, pohlepu zamijeniti darežljivošću, uvijek može okrenuti leđa osveti i okrenuti se praštanju.

Drugo, tko bi bio toliko mudar da bi, kako reče Pavao, „znao sva otajstva i sve spoznanje“? Ograničeni smo i ne možemo svojim umom obuhvatiti ni čovjeka ni svemir. Za nas kršćane Isus je Istina, on je Put, on je Život koji osmišljava u potpunosti čovjekovo ovozemno putovanje. Isus je Istina koja nam govori da čovjek ne živi samo o kruhu, da je blaženije davati nego primati, da valja činiti dobro onima koji nas mrze, da nam neće ostati nenaplaćena ni čaša vode koju smo nekome pružili. Ta Isusova istina ispunja naše dane mirom. Upravo iz toga iskustva Augustin je napisao: „Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je naše srce dok se ne smiri u tebi.“