Blagoslivljanje homoseksualaca: Fiducia supplicans vodi svećenike u slobodni pad
U Caprinu Bergamascu svećenik predvodi građansko sklapanje životnoga partnerstva i blagoslivlja homoseksualni par valdenškim obredom: „Znam da je to protivno moralu, ali moramo se razvijati. Nemojte spominjati biskupa, on o tome nije ništa znao.“ Nadrealni intervju s don Robertom Falconijem pokazuje, očekivano, da su nakon Fiducia supplicans, blagoslovi homoseksualaca u slobodnom padu.

Blagoslovio je homoseksualni par s velikom pompom, u albi, sa štolom, rabeći obrazac Valdeške Crkve, a zatim ih je spojio u građanskom obredu služeći se matičarskim ovlastima. Nezadovoljan time priznao je i da je to suprotno ćudoređu, ali nije važno. Iz niza: love is love [ljubav je ljubav].
Fiducia supplicans (šokantan spis Dikasterija za učenje vjere o blagoslivljanju homoseksualaca) postavlja presedan i stvara čudovišta (ovdje je opsežan dosje o tome na portalu Vjera i djela) vodeći svećenike u slobodni pad.
Dogodilo se to u Caprinu Bergamascu, gdje su se Gabriele i Mario (njihova imena su prava; njihova prezimena nisu bitna za priču) vjenčali u građansku zajednicu (životno partnerstvo). U Cascini Ombria u Caprinu prije zaslužena pira čekao ih je don Roberto Falconi. Svećenik koji pripada Bergamskoj biskupiji djeluje u svetištu Gospe od Perella (Madonna del Perello) u općini Algua.
Vijest je trebala ostati povjerljiva, ali očito mora da je nešto promaknulo, jer se sladunjava priča o dvojici mladoženja koje je građanski sjedinio svećenik pojavila na Cascininu profilu na Instagramu, uz ovaj opis:
„Ovdje se stvara povijest!! Gabriele i Mario. U subotu su se naši supružnici odlučili vjenčati građanskim obredom, ovlašćujući don Roberta, divnu osobu koja je imala hrabrosti razmišljati izvan okvira. Prvi dio obreda bio je, zapravo, vjerski blagoslov. Ljubav koju Gabriele i Mario osjećaju rušila je preprjeke; bog [malim slovom, napomena Uredništva!] bio je s njima. Bilo je to veličanstveno iskustvo i počašćeni smo što smo bili dio toga. Živjeli supružnici i živio don Roberto!!“
Ukratko, zbitak otrcanosti i zabluda od kojega bi problijedio i ponavljač.
Doduše, don Roberto je u ovoj subesjedi za La Bussolu savršeno svjestan da je učinio nešto što ide čak i dalje od osporavane isprave predstojnika Fernándeza. Ali bilo da je riječ o njegovu entuzijazmu ili krivovjerju o homoseksualizmu koje sada hara Crkvom, čini se da ga to previše ne zanima, a to je dokaz da su spisi poput Fiducia supplicans osuđeni na to da budu nadmašeni liturgijskim i teološkim bestijalnostima. Jedino što traži jest da bergamski biskup Francesco Beschi ne bude umiješan u priču za koju preuzima punu odgovornost. Da ne povjeruješ.
Don Roberto, je li biskup bio obaviješten?
Ne, gledajte, recimo to ovako: budući da je riječ o Bussoli, odmah ću reći da znam da ove stvari nisu sukladne ćudoređu. Nije to bio strogi blagoslov kako ga je utvrdila Fiducia supplicans. Uzeo sam blagoslov od Valdeške Crkve i organizirao ovu liturgiju za koju preuzimam punu odgovornost. Je li to u redu?
Ali vidite da nama to nije tako… Ako ste već i sami bili svjesni da to nije bila stvar sukladna ćudoređu, postoji nešto što nije u redu…
Pokušao sam to učiniti što diskretnije ne htijući ići protiv nauke.
Dakle, protiv ćudoređa, ali ne protiv nauke? Ali koje nauke?
Pa, Fiducia supplicans, koja predviđa blagoslov koji ne traje dulje od deset sekundi…
Vidite, činjenica je da Fiducia supplicans ide protiv nauke.
To Vi kažete…
Ne, to kaže crkveno Učiteljstvo. Činjenica da još nije odbačeno ne čini ga učiteljskim spisom.
Bilo kako bilo. To su mišljenja.
Uistinu se čini da ste Vi u zabludi. Čak to i priznajete. Ali jesu li ta dva homoseksualca katolici?
Upoznao sam ih na drugom vjenčanju i od tada postoji jedan hod. Jesu li katolici? Recimo samo da pohađaju crkvu koliko mogu…
Molim?
Jedan od te dvojice, zbog svoga posla, često ne može nedjeljom doći na Misu.
A zašto? Čime se bavi?
Stjuard je. Ako putujete međukontinentalnim zrakoplovima, postaje teško organizirati se…
Razumijem, to se odnosi i na nogometne sudce i slastičare, što se toga tiče. Ali biskup?
Ponavljam: zakoljite samo mene, biskupa izostavite iz ovoga, on s tim nema ništa. Preuzimam odgovornost. To je trebala ostati privatna stvar.
Privatno? Ali ima puno entuzijastičnih objava, fotografija, nema ništa privatno oko toga…
La Cascina je to učinila javnim: moja je nakana bila ova: izbjegli smo da to bude u crkvi, pa smo, morajući birati mjesto, odabrali to kako bi ostalo prilično prisno. To mi je bila nakana, a onda je La Cascina učinila nešto drukčije… Nisam znao.
Zašto se toliko brinete da se ne uključi biskupa?
Jer se bojim da bi mu to moglo stvoriti probleme.
Zašto ste to učinili znajući da je takva stvar suprotna ćudoređu?
Moje je rasuđivanje jednostavno: riječ je o homoseksualcima koji vjeruju, koji ne traže žebidbu, nego samo traže da njihov hod bude stavljen pod Božji blagoslov. Moje je razlučivanje pratiti ih i zaštititi razliku između ženidbe i blagoslova.
Ali koji hod? Shvaćate li da je zajednica dvoje homoseksualaca grijeh? Što ste blagoslivili?
Dobro znamo da postoje različita stajališta o toj temi, postoje razilaženja i različita viđenja. Ali sva su opravdana. Čak je i Pavao bio sklon ropstvu, a sada smo evoluirali…
Pavao je zapravo bio prvi koji je robove tretirao kao braću…
Ukratko, pokušaj je čitati Evanđelje uzimajući u obzir i ovu stvarnost. Ali zapamtite, u svetištu je moj rad u potpunosti u skladu s katoličkom naukom.
Drago mi je. Ali kakve to veze ima s bilo čime?
Slavim Misu, ispovijedam, obavljam dušobrižništvo hodočasnika, pružam duhovno praćenje – ukratko, radim sve što katolički svećenik inače radi. I ne zaboravimo promicanje marijanske pobožnosti, tako da u tome ne će naći nikakve nepravilnosti.
Nemajte brige, nisam inspektor INAIL-a (Državnoga zavoda za osiguranje od nesreća na radu); sretan sam zbog Vašega dušobrižništva. Ali što je onda bio ovaj blagoslov? Diverzija koju si dopuštate da budete otvoreniji?
Pa, recimo samo da si u slobodno vrijeme dopuštam i ovakve stvari izvan etera (neformalne interakcije).
razgovarao Andrea Zambrano