Nedjelja, 19 rujna

Bogoslužje s mladima

Zadnjih se nekoliko desetljeća poklanja posebna pozornost radu s mladima. Osobita se briga posvećuje predavanjima i pouci: kako unijeti religiozne sadržaje u njihove živote, kako im pomoći da postanu zreli i svjesni kršćani? Očito je da se uz dobru katehezu nužno nadovezuju i bogoslužja s mladima. Iako će možda zlobnici reći da je najlakše organizirati misu ili hodočašće, kršćanska se zajednica bez sumnje rađa i raste po liturgiji. Evo nekoliko temeljnih napomena.


1


Njegovati jedinstvo zajednice u liturgiji


Kao kad je u pitanju bogoslužje s djecom, i u bogoslužju s mladima valja uvijek imati na umu da se župska zajednica ne smije nepotrebno razbijati. To osobito vrijedi za nedjeljnu misu. Stoga će načelno uvijek biti bolje uključiti mlade u nedjeljno bogoslužje negoli za njih imati posebnu misu. Velim, načelno. Evo zašto. Više je puta u ovoj rubrici naglašavano kako je nedjeljna euharistija povlašten trenutak kad “Crkva čini euharistiju, a euharistija čini Crkvu” (Augustin), a to znači da se na nedjeljnoj euharistiji po mogućnosti treba naći čitava župska zajednica, koja je mjesna Crkva. Nadalje, u crkvama gdje prilike nalažu da nedjeljom ima više bogoslužja, može, naravno, biti i “misa za mlade”, ali ona po svom osnovnom ustroju ipak treba biti nedjeljna euharistija za sve koji sudjeluju u toj misi, iako joj mladi daju poseban ton. U toj misi mladi će, naravno, biti posebno aktivni kao čitači i animatori pjevanja, a tumačenje Božje riječi bit će više njima prilagođeno. Međutim, sve valja tako uskladiti da se ostali vjernici nipošto ne osjete  kao suvišak, nego kao obogaćenje. Nezamislivo bi bilo stvarati neke zatvorene zajednice, na nedjeljnoj misi.


Njegovati prigodna (nenedjeljna)
bogoslužja za mlade


Rad s mladima, odnosno kršćanski život u zajednici mladih vjernika može doista biti raznolik, a liturgija će u tome zacijelo imati značajnu ulogu. Naravno, ne radi se samo o misi. Mogu biti veoma korisna pokornička bogoslužja, bogoslužja riječi (osobito u jakim liturgijskim vremenima), euharistijska slavlja na hodočašćima, u nekim posebnim prigodama… I ovdje bih rekao da nema razloga biti isključiv: ako se mladima pridruži netko zrelijih godina, a “mlad srcem”, to može biti samo obogaćenje.


Bogoslužje s mladima
treba proizlazi iz osjećaja mladih,
iz njihovog proživljenog kršćanstva


Ovo je osobito važno. Potrebno je prvo stvoriti duhovnu povezanost u skupini mladih, poticati pravo zajedništvo i u župskim aktivnostima kao i u njihovim društvenim i školskim obvezama. U tome će slučaju i njihovo bogoslužje proizaći iz njihova zajedništva i dati mu onu važnu duhovnu, milosnu značajku. U praksi će to onda značiti da je važno da mladi sudjeluju i u pripravi bogoslužja i u njegovu slavlju. Tako će ih ono više zahvatiti i obogaćivati. Konačno, zreo kršćanin i nije tek puki “potrošač” bogoslužja, nego je, naprotiv, njegov aktivni sudionik.


Sa svoje strane liturgija
pogoduje duhovnom rastu


Svekolik je kršćanski život – bogoslužje: Božju riječ slušamo, uzvraćamo mu molitvom hvale i životom u skladu s otajstvima u kojima smo poučeni i u koja smo ucijepljeni. Tako je liturgija, između ostalog, u funkciji rasta našeg kršćanskog života.


Posve određeno


U svakom bi susretu s mladima trebalo biti prisutno  barem najjednostavnije “bogoslužje hvale”: molitva prožeta Božjom riječju i, koliko je moguće, osobna. Bilo bi zasigurno veoma korisno kada bi se vjeronaučni susreti s mladima barem djelimice nadahnjivali nedjeljnim čitanjima, odnosno kad bi nekako upućivali na nedjeljnu misu. Nadalje, u jakim vremenima trebalo bi s mladima pripraviti neke duhovne dane, duhovnu obnovu povezanu sa službom riječi, odnosno s pokorničkim bogoslužjem. Nekoliko puta godišnje bit će sigurno veoma korisno prirediti posebno euharistijsko slavlje za određenu grupu mladih: možda na nekom hodočašću, izletu i sl. Možemo biti sigurni: kateheza i rad s mladima ostat će jalovi ukoliko ne dobiju “dušu” u liturgiji, posebno u onoj nedjeljnoj.