Povijest Crkve

Papa Grgur X.: 1271.-1276. i Drugi lionski koncil: 1274.
Povijest Crkve

Papa Grgur X.: 1271.-1276. i Drugi lionski koncil: 1274.

Pogledajmo jedno kratko a burno razdoblje u crkvenoj povijesti u 13. stoljeću, ljudsko natjecanje za uzvišenim prijestoljem, onim vrhovnim, i kako je i preko takvih crta prepoznatljiv Božji prst i tekst. Najdulje konklave. Kardinalske borbe da se popuni Rimska stolica - Papina katedra trajale su ne tjednima i mjesecima, nego godinama. Nakon smrti pape Klementa IV. (29. IX. 1268.), Rimska je biskupska stolica ostala prazna 1006 dana, malo manje od tri godine, najdulje konklave u povijesti Crkve. Političke strasti držale su grimizne stožernike u konklavama u papinskoj palači u Viterbu nesložnima u izboru novoga Pape. Bilo je u početku 19 kardinala izbornika ali su dvojica umrla tijekom konklava. Skrletnici su bili podijeljeni u dvije političke struje: francusku – njih sedam-osam i talija...
Papa Inocent III.: 1198.-1216. i Četvrta križarska vojna: 1202.-1204.
Povijest Crkve

Papa Inocent III.: 1198.-1216. i Četvrta križarska vojna: 1202.-1204.

Inocent[1] III. - Lotario di Segni rođen je u južnom Laciju oko 1160. Neobično obdaren oštroumnošću i snažnim karakterom. Studirao u Parizu teologiju a pravo u Bolonji. Postao kardinalom u svojoj 30. godini. Kao Papa, izabran u 38. godini, bio je najmlađi od 24 tadašnja člana Kardinalskoga zbora. Ustoličen na blagdan Katedre sv. Petra, 1198. Umro u 56. godini, 1216. O njemu 24 stranice u trosveščanoj Enciklopediji o Papama,[2] kojoj je kard. Poupard, bivši predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu, napisao kao uvod „Papinstvo u jednoj Enciklopediji“. Još kao kardinal Inocent III. izradio je teološku studiju: Bijeda ljudskoga stanja - De miseria humanae conditionis (1194.-1195.). Čovjekova je sudbina jad i čemer i u dolasku na ovaj svijet i u prolasku ovim svijetom i u odlasku s ovoga svi...
Papa Urban II.: 1088.-1099. i Prva križarska vojna: 1096.-1099.
Povijest Crkve

Papa Urban II.: 1088.-1099. i Prva križarska vojna: 1096.-1099.

Urban II., krsnim imenom Eudes, Francuz, [kardinalskim imenom Oddone], rođen između 1035. i 1040., nakon obrazovanja i odgoja u kaptolskoj školi pri katedrali u Reimsu, oko 1070. ulazi u benediktince u Clunyju, gdje ostaje, po prilici, do 1080. Tada ga papa Grgur VII. poziva za savjetnika u Rim. Ubrzo postaje kardinalom i Papinim izaslanikom u povjerljivim misijama, osobito u Njemačkoj. Nakon smrti Grgura VII. (1085.) i četveromjesečnoga pontifikata njegova nasljednika Viktora III.[1], godine 1088. kard. Oddone izabran je, ne u Rimu nego u Terracini, 90 km od Grada, za papu i uzima ime Urban II. Izvrstan govornik koji se obraća izravno vjernicima s uvjerljivim riječima i sadržajem. Poznat u crkvenoj povijesti po dvama pothvatima: po nastavku grgurevske reforme i po poticaju na poduziman...
Wormski konkordat: 1122. i Prvi lateranski koncil: 1123.
Povijest Crkve

Wormski konkordat: 1122. i Prvi lateranski koncil: 1123.

Od smrti antipape Benedikta X. (+1059.) do postavljanja antipape Inocenta III. (1179.), u tih 120 godina XI. i XII. stoljeća, bijaše 16 Papa ili pravovaljanih Rimskih biskupa i čak 14 protupapa.[1] Bijaše i takvih računanja da jedanput jedan antipapa uzme ime prethodnoga zakonitog Pape i doda svoj redni broj: II., III., IV. Na primjer papa Kalist II. pa antipapa Kalist III. Jednako papa Paškal II. pa antipapa Paškal III. Također papa Viktor III. pa antipapa Viktor IV. Da se „ne zna ni tko pije ni tko plaća“. A sve je gorko plaćala Crkva Rimska! Bijaše i takvih slučajeva da Papa uzme i ime i broj prethodnoga antipape. Na primjer, Honorije II., da se prethodnomu zametne trag u nizu zakonitih Rimskih biskupa. Dok nijedan Papa ne bijaše s imenom Viktor IV., bijahu čak dvojica antipapa s tim...
Diktati pape Grgura VII., 1075.
Povijest Crkve

Diktati pape Grgura VII., 1075.

Od smrti Leona IX. godine 1054. do izbora Grgura VII. 1073., u tih ni 20 godina, izmijenila su se četvorica Papa i dvojica protupapa. Nije se bilo lako izvlačiti iz lavljih ralja pojedinih moćnih rimskih pohotljivih obitelji koje su sebeljubno namještale svoje sinke na papinsko prijestolje niti iz gvozdenih šaka osiljenih careva koji su nametali svoje kandidate ili protukandidate na Rimsku Stolicu. Kardinal Humbertus a Silva Candida, poznat iz „ekumenskog dijaloga“ s patrijarhom Cerularijem, napisao je Tri knjige protiv simonijaka (Libri tres adversus simoniacos), 1057. Zastupao je mišljenje da su ređenja za crkvene unovčene službe - nevaljana. Njegov je prijedlog bio: Papa mora posvećivati metropolite koji će davati investituru ili uvođenje u službu biskupima. Duhovna i vremenita vlast...
Raskol Istoka i Zapada, 1054.
Povijest Crkve

Raskol Istoka i Zapada, 1054.

Historia magistra vitae. Koliko god bila istina, malo je koga životno opametila i rijetko je gdje koga osvijestila. Ono što se događalo u 9. stoljeću, slično se ponavljalo i u daljnjem tijeku vremena. „Deseto stoljeće poznato je kao 'mračni vijek' papinstva. Petrova Stolica, bez učinkovite zaštite, razvučena je između malobrojnih rimskih obitelji. Između 882. i 1046. izmijenilo se 45 papa i antipapa, od kojih je 15 svrgnuto, a 14 ih umire ili ubijanjem ili u zatvoru ili u prognanstvu“, kaže Kongregacija za nauk vjere.[1] Iz toga razdoblja ovdje se osvrćemo na posljednjih 14 i dodajemo daljnjih 8 godina papinstva: 1032.-1054. Benedikt IX., trostruki papa Grof Alberico, Tuskulanac, imao je dva brata na papinskom prijestolju: Benedikta VIII. (1012.-1024.) i Ivana XIX. (1024.-1032.). Uspi...
Honorije I. papa – Anastazije antipapa – Focije patrijarh
Dogmatika, Povijest Crkve

Honorije I. papa – Anastazije antipapa – Focije patrijarh

Muke pape Honorija I. (625.-638.). Navraćamo se na jednu teološku raspru iz stoljeća sedmog, aferu Honorija I., koji je obnašao papinsku službu 13 godina. Rodom je iz Kapue kod Napulja. Sin konzula Petronija. Izbor pape Honorija. Ne prođoše ni dva dana nakon smrti njegova prethodnika, Bonifacija V. (619.-625), Honorije bî već potvrđen od carigradske carske vlasti za Rimskoga prvosvećenika. Zlatno doba željeznoga cezaropapizma! Bez careva odobrenja ne bijaše Papine krunidbe ni uspona na katedru! Korespondencija Carigrad - Rim. Tijekom svoga pontifikata, godine 634., Papa od carigradskoga patrijarha Sergija (610.-638.) primi pismo u kojem se carigradski potpisnik izražava tako da su u Kristu „dvije naravi a jedno djelovanje ili energija“. Iz koje naravi proizlazi to djelovanje? Odmah mu ...
O Armenokatoličkoj Crkvi: kratki povijesni pregled
Povijest Crkve

O Armenokatoličkoj Crkvi: kratki povijesni pregled

Planina Ararat i samostan Khor Virap  “Neka Bog blagoslovi i zaštiti Armeniju, zemlju prosvijetljenu vjerom, hrabrošću mučenika, i nadom jačom od svake boli.“ Papa Franjo Kršćanstvo u Armeniji Kršćanstvo se u Armeniji proširilo zahvaljujući duhovnoj misiji i propovijedima apostola Tadeja i Bartolomeja. Prema sirijskoj i armenskoj predaji, sveti apostoli Tadej i Bartolomej bili su prvi navjestitelji kršćanstva u Armeniji. Oni su donijeli u Armeniju svjetlo kršćanske vjere. U zemlju su došli nakon silaska Duha Svetoga nad apostole u različito vrijeme i propovijedali neovisno jedan o drugom, Tadej od 43. do 66. god., a Bartolomej od 60. do 68. god. Završili su život mučeničkom smrću i proglašeni zaštitnicima Armenske Katoličke Crkve i Armenske Apostolske Crkve. O širenju kršćanstva ...
Prvostolnica Svete Mudrosti: crkva → džamija → muzej → džamija
Povijest Crkve

Prvostolnica Svete Mudrosti: crkva → džamija → muzej → džamija

Mislim na Aju Sofiju i vrlo sam ožalošćen. Papa Franjo Kratka povijest Veličanstvena je crkva Svete Mudrosti (Aja Sofija) u Carigradu (Istanbulu), remek-djelo bizantskoga graditeljstva 6. st. Njezino se ime odnosi na Isusa Krista – Mudrost Božju. Prvostolnica je posvećena 22. prosinca 537. godine uz prisutnost cara Justinijana I. (482.-565.) i patrijarha Menasa, a temelj je crkve položen još 324. godine, za vrijeme vladavine rimskoga cara Konstantina I. Velikoga (272.-337.). Od šezdesetih do osamdesetih godina 4. st. nalazila se je u rukama arijanaca. Rimski je car Teodozije I. Veliki (347.-395.) predao crkvu 380. godine privrženicima Nicejskoga vjerovanja. Izgorjela je tijekom narodne bune 404. godine. Ponovno izgrađena, stradala je u požaru 415. godine, a zatim je porušena 13. ...
Duhovni i propovjednički lik Čedomila Čekade
Povijest Crkve

Duhovni i propovjednički lik Čedomila Čekade

U Sarajevu je 15. kolovoza 1919. za svećenika zaređen istaknuti hrvatski apologet i katolički pisac msgr. Čedomil Čekada (Posušje, 6. studenoga 1896. – Dubrovnik, 26. rujna 1981.). Uoči stote obljetnice toga događaja prenosimo članak biskupa mostarsko-duvanjskoga Ratka Perića, objavljen u: Život u službi Riječi, Zbornik Čedomila Čekade, Sarajevo, 1997. (Studia Vrhbosnensia, 9), str. 123–130. Pozdravljam sretnu ideju inicijatora i organizatora ovoga znanstvenoga skupa o katoličkom velikanu msgr. Čedomilu Čekadi. Sa zahvalnošću sam prihvatio ponuđenu temu: Duhovni i propovjednički lik Čekadin. Ne samo zato što je Čedomil rođen 6. rujna 1896. u Posušju, na području povjerene mi Mostarsko-duvanjske biskupije, nego mnogo više zato što je inspirativan naslov pod kojim se raspravlja izra...