Četvrtak, 7 srpnja

Čiji “odgovor” nudimo pluralnu društvu?


Prošle godine, 23. lipnja, jedan naš visoki Prelat, uoči Ljetne teološke škole, izjavljuje u velikom intervjuu jednomu katoličkom portalu: „Ponekad imam dojam da je teološka znanost u Hrvatskoj ostala blokirana u prošlosti, da joj nedostaje aktualnosti i spremnosti ponuditi teološki odgovor na pitanja i probleme s kojima se suočavamo u sekulariziranom i pluralnom svijetu.“[1]

Ove godine, 17. svibnja, eto ni godina dana, taj isti Prelat na svome Facebooku, a prenosi taj isti katolički portal, u vezi s moralnom dilemom koja je uzbudila hrvatsku javnost: roditi dijete s tumorom ili ga ubiti pa izbaciti, izjavljuje: „Iskreno priznam nemam odgovor na ovu situaciju.“[2]

Lani nas izvijestio da teologiji u Hrvatskoj, blokiranoj u prošlosti, nedostaje spremnosti ponuditi teološki odgovor na pitanja u posvjetovljenu društvu, a jučer izjavljuje da on osobno nema odgovora na ovu situaciju, i to u tom istom sekulariziranu i pluralnu društvu. I sada se višestruko pitamo:

Prvo, je li moguće da preuzvišenom Prelatu nisu ništa pomogle ni dvije Ljetne teološke škole (2019. i 2021.) koje je organizirao da deblokira teologiju iz prošlosti i da ponudi aktualne i spremne teološke odgovore na probleme u našem sekulariziranu i pluralnu svijetu? I da tako govori jedan „učitelj u Izraelu“, i crkveni pastir, i sudac?

Drugo, možda bi bilo bolje da ni sada nije dao ovakva odgovora. Zašto? Zar takav odgovor nije abdikacija ne samo od zdrava razuma nego i od cijele Objave i od Crkvenoga učiteljstva? Je li moguće da za jedan pojedinačan moralan slučaj Crkva nema odgovora iz svoga dvomilenijskoga magisterijskoga repertoara?

Treće, novi, i svaki drugi posvjetovljeni, medij kao da jedva čeka takav zbunjujući odgovor da može zaključiti i svojim čitateljima suflirati: ako jedan ugledan crkveni Predstojnik katoličke i apostolske vjere, koji, između svih hrvatskih Prelata, dominira medijskom scenom, nema odgovora na ovu situaciju, imamo mi, sekularizirano i pluralno društvo: ubiti dijete i – mirna Hrvatska!

Četvrto, zar su svećenici papinski izabrani i liturgijski zaređeni za biskupe za to da sa službom naučavanja – munus docendi – na bilo koju moralnu situaciju nemaju odgovora iz Evanđelja, iz dvotisućljetna redovita i koncilskoga magisterija Katoličke Crkve? I zar nije i današnji visoki Prelat prije 11 godina na svome biskupskom ređenju čuo riječi svoga zareditelja: „Primi Evanđelje i propovijedaj riječ Božju sa svom strpljivošću i poukom“?

Peto, zar se tu, u toj moralnoj dilemi, traži biskupov pojedinačan, individualan odgovor, a ne odgovor Evanđelja, „riječ Božja sa svom poukom“? Nije li ta riječ Božja riječ Isusa Krista, Riječi Božje, odgovor predan Crkvi, u prvome redu biskupima, da propovijedaju sa svom strpljivošću i poukom? Riječ Božju, a ne svoju! Odgovor Božji, a ne svoj!

Šesto, svatko će razuman razumjeti da nijedan biskup ne može znati odgovore na sve ljudske probleme, pa ni moralne. Ali zašto će Katolički bogoslovni fakulteti s katedrama moralne teologije i s kvalificiranim profesorima? Njih upitati jest prava poniznost, a ovako odgovarati jest pravo samoponiženje.

Sedmo, apostol nas Pavao uči: „Idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga“ (Gal 1,10). A taj Krist, prema Njegovim vlastitim riječima, jest: „Put, Istina i Život“ (Iv 14,6). I nema puta u vječno spasenje izvan Isusova Puta, niti ima spasonosne istine izvan Isusove Istine, niti vjekovječnoga života izvan Isusova Života koji nam je dan i koji na ovome svijetu treba čuvati, štititi i promicati od začetka do naravne smrti, a svojim uskrsnućem nudi nam puninu života za svu vječnost.

Osmo, ali ako nam je cilj, ne ću reći „suobličiti se ovomu svijetu“, koji se ravna „požudom tijela, požudom očiju i ohološću života“ (1 Iv 2,15), nego ne zamjeriti se „sedmoj sili“ ove kugle zemaljske i biti „politički korektni“, a ne nastojati preobražavati se obnavljanjem svoje pameti da mognemo „razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno“ (Rim 12,2), onda smo pred svakim medijski razbubnjalim problemom nemoćno popustljivi, trske koje vjetar ljulja. I kako ćemo onda vjeru očuvati, dobar boj izvojevati i vijenac života zaslužiti za sebe, pogotovo drugima u tome pomoći?

– Neka Darovatelj života svim donositeljicama života na ovaj svijet muke rađanja i odgoja rođenih božanski nagradi životom vječnim!


[1] https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/mate-uzinic-ljetna-skola-teologije-dubrovnik-teresa-forcades-homofobija-intervju/

[2] https://www.bitno.net/vjera/aktualnosti/mons-uzinic-reagirao-na-istup-don-mladena-parlova-umjesto-zalopojke-nad-crkvom-kakva-je-nekad-bila-teologija-bi-se-trebala-baviti-zivotnim-problemima/