Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov domaćih životinja
Blagoslova domaćih životinja nije bilo u prvim izdanjima Rimskog obrednika. Kasnije, u Dodatku Rimskog obrednika nalazimo više različitih blagoslova za domaće životinje. Slične blagoslove nalazimo i u Strossmayerovom obredniku iz 1878., ali se oni uglavnom razlikuju od onih iz Dodatka Rimskom obredniku. Valja imati pred očima da je u prošlim je stoljećima – uz stočarstvo općenito – na poseban način bilo važno govedarstvo i konjogojstvo, jer su volovi i konji bili nužni i kao tegleća stoka, dok su plemeniti konji bili „paradni“, za jahanje i za vuču kočija. U vrijeme biskupa Strossmayera u stočarstvu se isticalo vlastelinstvo Đakovačke i srijemske biskupije.[1] Prikazat ćemo ovdje različite blagoslove domaćih životinja prema vlastitim Strossmayerovom obredniku iz 1878.[2] i usporediti ih s odgovarajućim obredima u Dodatku Rimskog obrednika.[3] Spomenimo da u Đakovačkom obredniku iz 1933. nema ovih obreda, dočim u važećem obredniku nalazimo Blagoslov životinja.[4]
1. Blagoslov konja
a) Blagoslov konja i drugih životinja u Dodatku Rimskog obrednika
Blagoslova konja i drugih životinja prvi puta susrećemo 1740. u zbirci bolonjskog nadbiskupa Lambertinija koji je kasnije postao papa Benedikt XIV.[5] Taj je blagoslov ušao u kasnije Dodatak Rimskog obrednika,[6] kao i u izdanju Obrednika iz 1929.,[7] kojeg ovdje navodimo. Uvodna je molitva istovjetna zbornoj molitvi XXII. nedjelje po Duhovima iz tada važećeg misala, a sljedeće su dvije prema već spomenutoj zbirci nadbiskupa Lambertinija:
„Bože, utočište naše i kreposti, pristani na pobožne molitve Crkve svoje, koji si sam izvor pobožnosti, i podaj, da s uspjehom postignemo, što vjerno prosimo.“
„Svemogući, vječni Bože koji si dao slavnomu i blaženom Antunu, iskušanu različitim napastima, da prođe neozlijeđen kroz vihore ovoga svijeta, podaj slugama svojim, da i napredujemo po njegovu svijetlu primjeru i njegovim se zaslugama i zagovorom izbavimo od pogibli sadašnjega života.“
„Neka dobiju, Gospodine, tvoj blagoslov ove životinje, on im dao zdravlje tijela i zagovor ih blaženoga Antuna izbavio od svakoga zla.“
Kao što se vidi, u prvoj se molitvi općenito moli da Bog usliši prošnje molitelja, u drugoj se uglavnom govori o primjeru i zagovoru sv. Antuna, a u trećoj se vrlo kratko moli za zdravlje životinja po zagovoru sv. Antuna Opata.
Kako to da se blagoslov konja i drugih domaćih životinja veže uz sv. Antuna Opata i Pustinjaka? Kako izvješćuju njegovi životopisci, svetoga su Antuna u pustinji često napastovali zlodusi koji su u ikonografiji predstavljeni kao nečiste životinje. Vidjevši kako su na slici uz sveca naslikane i životinje, priprosti je vjernik razumio da bi taj svetac bio zaštitnik domaćih životinja: „Svinja, koja predočuje demona požude i proždrljivosti, često prati sv. Antuna i znak je njegove pobjede nad grijehom. Ta oznaka pribavila mu je glas moćnog zaštitnika kod uzgoja svinja i ostale stoke“.[8]
U Italiji i u drugim romanskim zemljama nastao je tako običaj da se blagoslivljaju domaće životinje upravo 17. siječnja, na dan Sv. Antuna Opata. U Dodatku Rimskog obrednika nalazimo još i Blagoslov životinja koje teško boluju, Blagoslov soli ili zobi za životinje te Blagoslov staje.
b) Blagoslov konja u Strossmayerovu obredniku
U ovom obredniku naziv ovoga blagoslova jest: Blagoslov konja, volova, ovaca, itd. o Gjurgjevu ili na koju drugu svetkovinu. Dvije su molitve koje slijede nakon uobičajenog responzorija.[9]
„Milosrđe tvoje ponizno prosimo, Gospode bože naš, da posredovanjem sv. Gjurgja (ili svetoga N.) ove konje (i druge životinje) u tvoje ime kriepošću blagoslova svoga od svake djavaoske varke i vlasti, i od svake bolesti sačuvati dostojiš se; ti jim gospode budi obranom i štitom života i lijekom zdravlja; te umnoži jih dobrotom svoga milosrdja, da se štuje sveto ime tvoje u vijeke.“
Ova je molitva većim dijelom preuzeta iz Dodatka Rimskog obrednika u kojem se uzima kao molitva za bolesne životinje. Po prvi puta je nalazimo u Obredniku biskupije Konstanz iz 1713.,[10] u Bečkom obredniku,[11] a kasnije se javlja u Dodatku Rimskog obrednika[12], pa tako i u onom iz 1929:
Smjerno molimo, Gospodine, milosrđe tvoje, da u tvoje ime i krepošću tvoga blagoslova ozdrave ove životinje, što se muče u teškoj nemoći. Ugasila se u njima svaka đavolska moć i da ne boluju više, ti im, Gospodine, budi branitelj života i lijek za zdravlje.[13]
Kao što vidimo, umjesto suviše općenite molitve za životinje, prema dodatku Rimskog obrednika, u Strossmayerovu obredniku je molitva sadržajnija, s time da je promijenjeno ono što se tiče bolesnih životinja. Drugi je blagoslov dulji i bogatiji:
Usliši nas gospode, sveti otče, svemožni vječni bože, da kao što si kuće židovske u Egiptu poškropljene janječjom krvlju čuvao od angjela porazitelja: tako zaslugami i zagovorom sv. Gjurgja (ili svetog N.) dostoj se poslati svetog angjela s nebesa da čuva, štiti i brani ove konje (ili druge životinje) od bolesti, otimača, od škodljivih životinja, od šuge, od raznih bolesti i ujeda, od nenadanih pogibelji, od djavlâ i sluga njihovih, od zasieda vidljivih i nevidivih, kao i od učina i otrova, ma kakvim načinom učinjena i pripravljena, da se hvali i uzveličaje sveto i slavno ime tvoje. Po gospodu našem Isusukrstu… Blagoslov Boga svemogućega…
Prvi dio ovog blagoslova je preuzet iz obreda blagoslova kuće prema Rimskom obredniku, a drugi je sastavljen i dodan za blagoslov životinja. Evo molitve za blagoslov kuća prema Rimskom obredniku:
„Usliši nas, Gospodine, sveti, Oče svemogući, vječni Bože, pa kao što si kod izlaska iz Egipta sačuvao od anđela ubilca židovske kuće, pomazane janjećom krvlju, tako se dostoj poslati svetog anđela svoga s nebesa, da čuva, krijepi, štiti, pohađa i brani sve koji prebivaju u ovom prebivalištu. Po istom Kristu.[14]
U ovom je obredu se kao svetac zaštitnik izrijekom ne spominje sv. Antun Opat nego sveti Juraj, jer je ovaj svetac u našim krajevima posebno zastupljen u pobožnostima i u narodnim običajima kada su u pitanju usjevi i domaće životinje.[15] Evo jednog slavonskog običaja zapisanog sredinom 19. st.:
„O Gjurgjevu prěstaje marva u livada na pašu ići, koje su za kosidbu. (…) Na Gjurgjevo, prie nego se marva na pašu odtěra, gazda sve staje obiđe, i kako nje, tako i marvu s vodokerstnom vodom poškropi; da bude kroz cělu godinu od kurjaka sačuvana. dok se stoka s vodom škropi, gazda se Bogu moli.“[16]
Zanimljivo je da u drugom dijelu molitve nalazimo i natruhe praznovjerja (koje je inače bilo prisutno u narodu vezano zaštitu stoke). Kaže se, naime, da blagoslov ima zaštititi životinje od „učina i otrova, ma kakvim načinom učinjena i pripravljena“.
2. Blagoslov bolesne stoke
Valja uzeti u obzir da su tada bolesti domaćih životinja bile raširenije nego danas, a ugibanje neke domaće životinje je za svako seosko gospodarstvo (pogotovo ono manje) bio velik gubitak, tako da je ovaj blagoslov u ono vrijeme bio veoma važan.[17]
U ĐO 1878 ovaj se blagoslov naziva Blagoslov marhe u vrieme pomora. Uzima se nešto modificirana prva molitva blagoslova konja, kao gore, samo je prijevod nešto drugačiji:
Milosrđe tvoje gospode priklonito molimo, da ovo živinče (ine), koje se težkom bolešću muči, u tvoje sveto ime i kriepošću tvoga blagoslova ozdravi, neka se ugasi u njem (njih) vručica i svaka djavolska oblast, te da u buduće neboluje. Ti jim, molimo gospode, koji si za pomoć rodu ljudskomu stvorio, budi obrana života i liek zdravlju. Po Isukrstu.[18]
U Dodatku Rimskog obrednika pod naslovom: Blagoslov životinja koje teško boluju nalazimo ovu istu molitvu i k tomu još druge dvije.[19]
3. Blagoslov staje
a) U Dodatku Rimskog obrednika
Pod naslovom Blagoslov staje za konje, volove ili drugu stoku u Dodatku Rimskog obrednika nalazimo lijepu molitvu protkanu biblijskim slikama.
Gospodine Bože svemogući, koji si htio, da se tvoj jedinorođeni Sin, Spasitelj naš, rodi u staji i među dvije životinje bude položen u jasle[20], blagoslovi, molimo ovu staju i brani je od svake zlobe ili lukave đavolske prijevare, da postane zdravo i sigurno mjesto od svake navele za goveda, sitno blago i druge životinje. I jer vô pozna vlasnika svoga i magarac jasle gospodara svoga, daj milostivo slugama svojim, koje si stvorio na svoju sliku, i učinio ih malo manjim od anđela i metnuo im pod noge sitnu stoku i goveda sva, još i zvijeri poljske, da se ne bi izjednačili s bezumnim životinjama i da ne bi bili kao konj i mazga, u kojih nema razuma, već da bi tebe, jedinoga Boga priznavali stvorcem sviju dobara i u tvojoj službi ostali vjerni, da bi tako zahvaljujući tebi na primljenim darovima zaslužili dobiti veća dobročinstva. Po istom Kristu.[21]
b) U Strossmayerovu obredniku
U ovom se obredniku ovaj blagoslov naziva Blagoslov staje konjske, kravske i drugih goveda. Dvije su molitve.[22] Prva je modificirana i skraćena molitva blagoslova konja:
Usliši nas gospode, sveti otče, svemožni vječni bože, da kao što si kuće židovske u Egiptu poškropljene janječjom krvlju čuvao za njihova odlazka iz Egipta od angjela porazitelja: tako dostoj se poslati svetog angjela s nebesa da čuva, njeguje štiti, pohađa i staju ili mjesto ovo od štete, prevare i svih zasjeda neprijateljskih. Po Isuskrstu.
Drugu molitvu nismo našli u izvorima:
Blagoslovi, gospode mjesto ovo, i brani ga sa svom marhom njegovom od svakoga zla vremena, od vatre, bolesti, od budućega gnieva, od svih djavolskih napasti i zasieda: te ti bože, koji si htjeo, da ti se jedinorodjeni sin tvoj i otkupitelj naš u marvinskoj staji rodi i položi, budi staji ovoj čuvarom i dostoj se štiti ju od svakoga zla. Po Isukrstu.
U odnosu na Dodatak Rimskoga obrednika (koji ima samo jednu molitvu), ove su molitve kraće i jednostavnije.
4. Blagoslov soli za životinje
U Dodatku Rimskog obrednika pod naslovom Blagoslov soli ili zobi za životinje donosi se samo jedna molitva.[23] U Strossmayerovom obredniku pod naslovom Blagoslov soli za marhu dvije su molitve.[24] Prva je molitva iz Bečkog obrednika[25] i dosta slična onoj iz Dodatka Rimskog obrednika:
Bože nevidljivi, ciene neizmjerne, imenom svetim i strašnim sina tvoga prosimo pobožnost tvoju, da ovaj stvor soli blagoslov i moć nevidljiva djelovanja uliješ; da životinje, koje si potreboćam ljudskim udieliti udostojao se,[26] čim od nje uzmu ili se je okuse, blagoslov i posvetba tvoja čuva od svake bolesti i povrede. Po Isukrstu.
Duga je molitva sastavljena na osnovu one od blagoslova konja i ne nalazimo je u drugim izvorima:
Gospode sveti, otče svemožni vječni bože: brani, molimo, sve životine naše ovim stvorom soli i vode: brani ih od grabežljivaca, lupeža, zvieri, od šuge, bolesti ujeda, od zanjkâ, od djavla, od nenavisti, od opakosti zločestih, od nevaljalih ljudi, zaštiti ih od otrova, zlih očiu i čarolija, te goveda i druge životinje, koje pate s bolesti i nemoći, dostoj se ovim stvorom soli i zazivanjem svetoga imena tvoga ozdraviti. Po Isukrstu.
I ovdje vidimo natruhe praznovjerja: životinje imaju biti zaštićene od zlih očiju i od čarolija.
5. Zaključak
U ova četiri blagoslova vezana uz domaće životinje, Strossmayerov obrednik ne slijedi tada već poznati Dodatak Rimskog obrednika, nego sve molitve – iako ih redovito uzima iz različitih izvora – oblikuje na vlastiti način. To se posebice očituje u tome što se za sveca zaštitnika životinja umjesto sv. Antuna Opata uzima sveti Juraj, koji se u našim krajevima štovao upravo kao zaštitnik polja i domaćih životinja. Valja također priznati da u tim molitvama nalazimo i natruhe praznovjerja i narodnih vjerovanja. Kako god bilo i iz ovih se blagoslova vidi da je u ono vrijeme bilo posve razumljivo da se priređuju vlastiti obredi uz one koji su u to vrijeme već postojali u Dodatku Rimskog obrednika. Očito je da bi se slični blagoslovi – prilagođeni našem vremenu, temeljeći se na zdravim teološkim i liturgijskim postavkama – mogli i trebali prirediti i u današnje vrijeme.
[1] Godine 1880. vlastelinstvo je imalo 87 konja i 76 goveda. Usp. M. PAVIĆ, M. CEPELIĆ (prir.), Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-djakovački i sriemski. god. 1850.-1900., Zagreb 1900.-1904. (Reprint, Đakovo 1994.), 892-894.
[2] Obrednik biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske, izdan po naredbi preuzvišenog, presvietloga i prečastnoga gospodina Josipa Jurja Strossmayera biskupa bosanko-djakovačkoga i Sriemskoga, itd., Zagreb, 1878. (= ĐO 1878).,154-157.
[3] U Dodatku Rimskog obrednika nalazimo Blagoslov sitne stoke i goveda, kojega nema u Strossmayerovom obredniku, pa ga nećemo posebno predstavljati. Usp. npr. Appendix ad Rituale Romanum sive collectio benedictionum et instructionum a Rituali Romano exulantium, Sanctae Sedis auctoritate approbatum seu permissum in usum et commoditateme Missionarium apostolicorum aliorumque sacerdotum digesta, Regensburg 1872. (= RR 1872), 70*-71*; Rimski obrednik izdan po naredbi pape Pavla V. i pregledan brižljivošću drugih papa a oblašću svetoga G. N. pape Pija IX., udešen prema Zakoniku kanonskoga prava, po tipskom izdanju rimskom, Zagreb, 1929. (= RO 1929), 510.
[4] Usp. Rimski obrednik. Blagoslovi, Zagreb, 2007., 286-293.
[5] Usp. Benedictio Equorum & Animalium, u: Raccolta di alcune notificazioni, editi, ed istruzioni… pubblicato da Prospero Lambertini, arcivescovo di Bologna, ora Benedetto XIV., Sommo pontefice, Venecija, 1740., 238-239.
[6] Usp. npr.: RR 1872., 71*
[7] RO 1929, 510-511.
[8] M. GRGIĆ, Antun Opat, u: A. BADURINA (ur.), Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 1985., 118-119, ovdje: 119.
[9] Usp. ĐO 1878, 154-155.
[10] Manuale Benedictionum Rituumque, Konstanz, 1713.
[11] Ritale Viennense, ad usum romanum accomodatum, Beč, 1774., 390.
[12] Usp. npr. RR 1872., 72* i 73*.
[13] RO 1929, 513.
[14] RO 1929, 258.
[15] U našim se krajevima Jurjevo nije uvijek slavilo 23. travnja. Razlog je tome blagdan sv. Adalberta, koji je bio misionar u Mađarskoj i u Poljskoj i kojeg su ubili Prusi 23. travnja 997. U Mađarskoj i u sjevernoj Hrvatskoj (koja je bila u sastavu mađarske crkvene provincije) slavio se sv. Adalbert 23. travnja kao državni blagdan, tako da je Sv. Juraj potisnut na sljedeći dan, to jest na 24. travnja. Još u vlastitom misalu Đakovačke i srijemske biskupije iz 1885. upisano je da se Sv. Juraj slavi 24. travnja. Nakon što su prekinute sve državnopravne veze s Mađarskom, spomen Sv. Jurja vratio se na „stari“ datum – 23. travnja. Usp. Proprium Missarum dioecesium Bosniensis et Sirmiensis. Appendix ad Proprium Missarum dioecesium Bosniensis et Sirmiensis, Typographia dioecesana, Diacovae, 1885., 5; Ordo Officii Divini peragendi iuxta ritum Breviarii et Missalis Romani anno III. post bissextilem a Christo nato 1839. in usum Dioecesis Bosniensis seu Diacovariensis et Syrmiensis…,Budae, 1839., 41. Usp. također: V. BELAJ, Hod kroz godinu, Zagreb, 2007., 217-218.
[16] L. ILIĆ ORIOVČANIN, Narodni slavonski običaji, Zagreb, 1876., 126-128. Usp. također V. BELAJ, Nav. dj., 224.235.
[17] Tako se spominje da je biskupsko vlastelinstvo 1885. izgubilo 50 konja zbog sakagije, bakterijske bolesti od koje nije bilo lijeka. Usp. M. Pavić, M. CEPELIĆ, Nav. dj., 892.
[18] ĐO 1878, 155-156.
[19] Usp. RR 1872, 72*-73*; RO 1929, 511-512.
[20] U Lukinom opisu Isusova rođenja u Betlehemu nigdje se ne spominje da bi Isus bio „položen među dvije životinje“. Otkuda ta slika? Evo. Sv. Franjo je 1223. o Božiću u mjestu Greccio blizu Asiza u jednu staju unio sijena i slame, uveo vola i magarca, postavio oltar i, uz biskupovo dopuštenje, jedan je svećenik tamo služio misu. Zašto upravo vol i magarac, kada evanđelisti o tome ništa ne izvješćuju? Rješenje je u Iz 1,3: Vo poznaje svoga vlasnika, a magarac jasle gospodareve – Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije. Misao je jasna: Židovski glavari i svećenici nisu prepoznali Boga u malenom djetetu, a priproste životinje u staji su u Isusu prepoznale svoga vrhovnog gospodara. Od tuda običaj da se u jaslice odmah uz Isusa, Mariju i Josipa stavljaju figurice vola i magarca.
[21] RO 1872, 73*-74*; RO 1929, 514-515.
[22] ĐO 1878, 156.
[23] Usp. RR 1872, 72*-73*; RO 1929, 513-514.
[24] ĐO 1878, 157.
[25] Ritale Viennense…, 390.
[26] Rečenica: „koje si potreboćam ljudskim udieliti udostaojao se“ preuzeta je iz dodatka rimskoga obrednika i nema je u Bečkom obredniku.
