Obiteljski stol

Na pitanje kako zamišljam raj mogao bih reći kako bih ga mogao zamisliti kao obiteljski stol. Za stolom su moji pokojni roditelji, bake, djedovi, davno preminuli rođaci i svi oni koji mi učiniše dobro kao i svi oni koje sam povrijedio i od kojih nisam za njihova života uspio moliti oproštenje.

Možda bi neki teolog već ovdje mogao reći kako je takva slika raja infantilna nedostojna jednog ozbiljnog i dubokog teološkog promišljanja. Ipak, zašto mi ne bi bilo dopušteno zamisliti tu sliku?

Obiteljski stol iz djetinjstva meni je bio sigurno mjesto. U nekom trenutku kad bih nas gledao tolike okupljene za stolom radosne i nasmijane mislio bih kako samo tu za stolom ništa se nikom od nas ne može dogoditi. Nesigurnosti, tragedije, a napose smrt kao da tu ne mogu prodrijeti i unijeti za stol osjećaj nemira i napetosti. Kao da za stolom sjedi preslik vječnosti jer tu sam ja koji imam nekoliko godina i pradjed koji je blizu devedesetoj. Taj tijek vremena od mene do njega kao da nije vrijeme nego jedan dugi i neprekinuti život jedne obitelji razgranate u mnoštvo koje se rađa, raste i ne umire.

Ipak se obiteljski stol počeo osipati. Malo pomalo mjesto koje je netko zauzimao desetljećima odjednom bi ostalo prazno i mene bi začudilo kako je moguće da nekoga tko je tu bio oduvijek sad više nema. A tu su bile i obiteljske fotografije, netko s fotografije nekad je bio za stolom smijao se i prepričavao svoj život. I njega ili nje više nema. I tako s vremenom obiteljski se stol smanjivao i smanjivao, a ja sam rastao sve dok za stolom nisam u nekom trenutku ostao sam.

Sjedeći tu i sjećajući se onih koji su do jučer tu sjedili, posebno svojih roditelja sjetio sam se rečenice koju je negdje zapisao Gabriel Marcel: voljeti nekoga znači reći mu ti nikad nećeš umrijeti. To nerijetko i činim. Obećavam bolesnima, usamljenima, napuštenima. Govorim im volim vas i zato nikada nećete umrijeti iako bolno svjestan da protiv onoga što im dolazi ne mogu učiniti puno, nešto malo ili gotovo ništa.

Ta misao o raju kao susretu za obiteljskim stolom, kao susretu s velikom gotovo nepreglednom obitelji svih onih koji su se međusobno voljeli i radovali za svojim obiteljskim stolovima ovdje na zemlji možda izgleda djetinje, gotovo smiješno nekomu tko pokušava isključivo svojim umom prodrijeti u tajnu raja.

Može biti objekt podsmijeha i izrugivanja. Ipak zar ne pronalazim taj obiteljski stol u Pismima? Obiteljski stol svadbe u Kani gdje se svi vesele i raduju, obiteljski stol i onda kad ti sjediš s carinicima i grešnicima i raduješ se s njima, i posebno onaj intimni obiteljski stol Velikog četvrtka i posljednje večere gdje se iako svjestan onoga što se ima dogoditi raduješ sa svojim učenicima pjevajući psalme.

Obiteljski stol ima svoj radosni trenutak onaj koji se sastoji od putovanja i dolaska u veliku obiteljsku kuću kako bismo se svi iznova susreli, i u tom putovanju prožima me radost što ću susresti svoje najbliže. Obiteljski stol ima i svoj tjeskobni trenutak, onaj kad putujem kući svjestan da me za obiteljskim stolom ovaj put nitko ne čeka, jer nikoga više nema osim mene, preostao sam jedini od tolike velike obitelji.

Ali, obiteljski stol ima i svoj trenutak nadanja, a to je sam život kojega živim i kojim idem prema svom svršetku očekujući nakon smrti mjesto za velikim obiteljskim stolom u Očevu kraljevstvu. Čekajući trenutak tvog uskrsnuća, čekajući trenutak kad će se tvoji učenici zajedno s tvojom majkom okupiti za obiteljskim stolom tvoje velike obitelji Crkve, rado pomišljam na raj kroz sliku obiteljskog stola.

Za tim stolom sjede moji dragi pokojni, meni dragi i bliski ljudi. Za tim stolom sjede toliki koje ne znam, ali s kojima sam kroz Crkvu i njezino poslanje trajno povezan. Za tim stolom sjediš i ti i kao onomad u Kani i na Veliki četvrtak raduješ se i pjevaš psalme zajedno s njima.

I dok prilazim tom nebeskom obiteljskom stolu govoriš mi: voljeti nekoga znači reći mu ti nikad nećeš umrijeti, dođi sjedni za obiteljski stol sa mnom, jer ovdje na čelu stola sjedi ljubav.

I svi mi koji zaslužimo mjesto za stolom možemo se istinski prepustiti radovanju i ljubavi. S tobom među nama mi nikada nećemo umrijeti.