Uzašašće Gospodinovo (B) – homilija

Uvod i pokajnički čin

Crkva danas slavi Kristovo uzašašće. Nakon što se učenicima ukazivao četrdeset dana, veli Sveto pismo, Isus je bio uzdignut i proslavljen. Ovaj blagdan vjernicima na poseban način pokazuje da je Krist upravo zato umro i uskrsnuo, da bi nas zaogrnuo svojim božanstvom, to jest da bi nas sa sobom poveo u svoju nebesku proslavu. Dok slavimo Krista proslavljenoga, zahvaljujemo Bogu za svoje odabranje i za vlastito uzdignuće. Da bi naša hvala u ovoj euharistiji bila dostojna, pokajat ćemo se za sve svoje grijehe i propuste.

• Gospodine, ti si svoga Sina Isusa Krista poslao za našega Spasitelja i Otkupitelja. Gospodine, smiluj se!
• Kriste, svojom smrću i uskrsnućem i nas činiš dionicima svoje nebeske proslave. Kriste, smiluj se!
• Gospodine, ti nas pozivaš da svojim životom svijetom širimo radost tvoga spasenja. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

Na prvim stranicama Svetoga pisma stoji da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku. Crkva vjeruje da „na svoju sliku“, između ostaloga, znači da je čovjek stvoren slobodan, to jest da mu je dana mogućnost da bira između dobra i zla. Evo zastrašujućeg dara! Dakle, za razliku od životinja koje slijede jedino svoje nagone, čovjek može birati. Po sebi je to, naravno, divno, ali ujedno i strašno. Jer, evo, čovjek se može odlučiti i za zlo. Kako razumjeti ovaj Božji dar? Kako, na primjer, razumjeti da se od Isusove izabrane Dvanaestorice jedan od njih, Juda, mogao odlučiti za izdaju te da je ustrajao u grijehu?

Tko uzvjeruje i pokrsti se…

Tako danas u evanđelju (Mk 16, 15-20) Isus nalaže učenicima da propovijedaju evanđelje svem u stvorenju. Zatim zaključuje: Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. Odluka je na čovjeku. On je kadar, uz pomoć Božje milosti izabrati Boga i živjeti, ali je u svojoj ludosti čovjek kadar okrenuti glavu od Boga i – propasti. Na sličan način još u Starom zavjetu Bog govori svome narodu: Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj… (Pnz 30,19).

Ne možemo do kraja razumjeti Božji naum prema kojem daje čovjeku slobodu sve do mogućnosti da zbog nje propadne. Bog jedini zna u kojoj mjeri taj čovjek stvarno sebe upropaštava i je li njegova propast stvarno vječna. Međutim, ono što sigurno znamo jest to da nam Bog daje i mudrosti i snage da upoznamo dobro i po njemu živimo. Nitko od nas ne može reći da je zlo jače od njegove dobre volje i njegovih nastojanja oko dobra. Jer, evo: mi smo kršteni. Prosvijetljeni smo snagom Duha Svetoga. Primili smo posvetnu milost, nama je u srce utisnut pečat Boga živoga. Bog nas je za sebe odredio. Zato nam to blago valja brižno čuvati. To je ono blago koje je dragocjeno, ali koje nam je dano u glinenim posudama (2 Kor 4,7). Tako nam danas u drugom čitanju (Ef 1, 17-23) Pavao s divljenjem progovara: Prosvijetlio vam (Bog) oči srca te upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj … nama koji vjerujemo.

Gospodin Isus, nakon svoga uskrsnuća proslavljen je i uzašao na nebesa. Njegovo uskrsnuće, veli današnja molitva Crkve, i naše je uzdignuće, jer smo svi pozvani u istu slavu s njime. Stoga je važno da imamo na pameti koliko je naše dostojanstvo, kolika je Božja milost u nama i nad nama. Zato se stvarno trebamo truditi živjeti kao djeca Božja, kao oni koji prvenstveno traže Boga i nebesko kraljevstvo ne dopuštajući da nas zlo obuzme i da se bilo koji grijeh u nama ukorijeni. Ne možemo biti besprijekorni, ne možemo biti bez ikakva grijeha, ali se možemo svakodnevno truditi oko dobra i možemo se svaki dan iznova odlučivati za ono što je Božje, što je dobro i što je sveto.

A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju…

Veli Isus dalje u evanđelju: A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u moje će ime izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati… na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro. Znamo da su se ove riječi kasnije obistinile na apostolima. Izgonili su zloduhe, govorili drugim jezicima, liječili su bolesnike, Pavlu čak ništa nije bilo od ujeda ljutice… U kojoj se mjeri ove riječi mogu odnositi na nas. Istina je da i danas neki kršćani vjeruju da im je Bog dao moć da čine slična čudesa, pa su zbog toga silno ponosni. Ne ulazeći u istinitost takvih darova recimo ipak da u puno važnijem smislu takve darove Bog daje svakom kršćaninu. Pogledajmo. Ako se čovjek, osnažen krsnom milošću odlučno suprotstavi grijehu i sotoni, sigurno će pobijediti. Nikakvo zlo ne može nadvladati čovjeka koji surađuje s Božjom milošću. Tu smo i mirni i jaki. Bog je s nama! Veli dalje da ćemo govoriti drugim jezicima. Naravno. Možemo govoriti jezikom dobrote i ljubavi koji će razumjeti svaki čovjek dobre volje bez obzira na naobrazbu u vlastite životne okolnosti. Zar ne da i danas, na primjer, itekako dobro pamtimo nevješte riječi naših djedova i baka koji su nam govorili što je čestito, a što zlo? Liječenje bolesnika? Bog daje život i smrt. Međutim, svojim dobrim djelima i svojim kršćanskim pristupom svatko od nas može pridonijeti da bolesnik u duhovnom smislu ozdravi, da mu se povrati vjera, nada i ljubav, da osjeti i doživi Božju prisutnost, Božju ljubav i njegovo spasenje. Velike i čudesne stvari može činiti čovjek koji se u jednostavnosti srca – bez hvalisanja! – pouzdaje u Boga.

Odoše i propovijedaše posvuda…

I stvarno, završava Marko svoje evanđelje, apostoli odoše i propovijedahu posvuda, a Bog je surađivao i utvrđivao Riječ popratnim znakovima. Ponajčešće je to slabost našega kršćanskog života. Ako se i trudimo živjeti pobožno, nekako smatramo da je to moja osobna stvar ili – najviše – stvar moje vlastite obitelji. Koji puta će možda i svećenik predano i s uvjerenjem u crkvi naviještati evanđelje, a izvan toga prostora? Međutim, veli Isus, Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori (Mt 5,14). Pravi vjernik ne može a da ne naviješta Isusa svojim životom, svojim životnim stavovima, pa i riječju, nađe li se prigoda. Osnovna oznaka prave vjere jest ta da se svjedoči, da se naviješta, baš kako veli Isus: Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore (Lk 6,45). Nije li naša vjera svjedočka, upitajmo se, kolika je uopće naša vjera?

Gospodin je uzašao na nebo i nas uzdigao u nebeske visine. Ne bojimo se zla ni ovoga svijeta, nego puni vjere, nade i ljubavi svijetom širimo evanđelje Kristovo koje – kako mu i samo ime kazuje – jest radosna vijest spasenja.