Uznesenje Blažene Djevice Marije – homilija


Uvod i pokajnički čin


Jedan stari pobožni zapis iz naših krajeva ističe da je Marija početak boljega svijeta. Gdje je ljudska oholost i neposlušnost Bogu posijala smrt, tamo je Marija po svojoj poslušnosti, ljubavi i vjernosti započela naše spasenje rodivši nam Spasitelja. Danas slavimo vrhunac toga Spasenja: Marija je kao prva od svih vjernika nakon svoje smrti uznesena na nebo: Božje se spasene u njoj u potpunosti ostvarilo. To je ona proslava u koju Bog – Kristovim spasiteljskim djelom i snagom Duha Svetoga – želi uvesti svakoga od nas. Dok zahvaljujemo Bogu za našu Majku, Blaženu Djevicu Mariju, htjeli bismo i mi biti vrijedni njegova spasenja i ovih svetih otajstava. Zato ćemo se na početku ove svete mise pokajati za sve svoje grijehe i propuste.

  • Gospodine, ti si na počecima čovječanstva navijestio spasenje po svome Sinu rođenu od presvete Djevice. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, svoju si Majku uzdigao na nebesa iznad svih anđela. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti i nas pozivaš u nebesku proslavu svojega Sina i njegove bezgrešne Majke. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


U svoje vrijeme, kad bi se htjelo pokuditi nekog svećenika da ima veoma duge i opširne propovijedi, reklo bi se da mu propovijed započinje od Adama i Eve, a završava u diki nebeskoj. Međutim, danas, na svetkovinu Marijina uznesenja, kao da bi svaki svećenik mogao tako govoriti i razlagati Božju riječ.


Kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.


Danas sveti Pavao krupnim potezima oslikava čitavu povijest spasenja (1Kor 15, 20-27a). Veli: Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Prvo nam stavlja pred oči Adama, prvog čovjeka. On i njegova žena Eva odmetnuli su se od Boga, prezreli njegovu zapovijed i time je u svijet ušla bol, smrt, nevolja i muka. Međutim – sjetit ćemo se! – već u sljedećem odlomku te drevne povijesti Bog najavljuje spasenje i to po jednoj drugoj Ženi i njezinu Sinu. Bog govori Zmiji koja predstavlja Napasnika, protivnika Božjeg i neprijatelja čovjeka: Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu (Post 3,15). Tako danas veli Pavao: prvi čovjek – Adam – sagriješio je po svojoj neposlušnosti, jer je blagovao sa stabla života. Drugi Adam – Krist – spasio nas je svojim predanjem na drvetu križa. Evo kako molitva Crkve uspoređuje Adama i Krista: Sa stabla u raju nikla je smrt, a sa stabla križa rodio se život; neprijatelj je na drvetu pobijedio i na drvetu bio poražen.[1] Nadalje, prva žena, Eva, sudjelovala je u toj neposlušnosti, a druga Žena, Marija, početak je našega spasenja, jer je rodila Spasitelja.


Prvina Krist, a zatim koji su Kristovi


Pavao danas dalje govori: U Kristu će svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku. I opet nam se ovdje javlja Marija. Krist je prvi uskrsnuo. On je prvi pobijedio smrt. I odmah nakon njega slijede oni koji su Kristovi. Naravno da je prva između svih upravo Marija, njegova Majka, bezgrešna Djevica, besprijekorna službenica Božja koja je u svemu vršila volju Božju. Upravo to danas slavimo. Kao što je Krist pobijedio smrt i uskrsnuo od mrtvih, jednako tako Crkva vjeruje da je Marija nakon svoje smrti uskrsnula i bila uznesena u istu slavu gdje ju je čekao njezin Sin. Ona stoji u počecima našega spasenja, jer je rodila Spasitelja, ali ona nam je primjer i putokaz kamo i mi trebamo dospjeti po spasenju koje je Krist ostvario. Na Mariji se u potpunosti ostvarilo Božje spasenje, ona je ušla u Kristovu nebesku slavu, onu istu slavu koju Bog pripravlja onima koji ga ljube.


On treba da kraljuje


Počeli smo od Adama i Eve. Čime završavamo? Pavao veli da će svršetak biti, kad (Krist) preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Prekrasno je ovo čuti. Toliko puta uzdišemo kako u svijetu nema dovoljno ljubavi, kako nema pravde, kako se tako često uzdižu nepravda, nasilje, oholost, bahatost, tako da čovjek vjernik počinje sumnjati u Božju brigu i u Božju sveprisutnost. Ne trebamo se bojati. Na koncu će biti satrto svako nasilje i svaka nepravda i u potpunosti će zavladati Krist Gospodin. Naše je samo da sa svoje strane učinimo sve da u što većoj mjeri već u sadašnjem trenutku zaživi Evanđelje i uzraste Kraljevstvo Božje. U tome nam je nenadmašan uzor Blažena Djevica Marija, na nebo uznesena, koja je u svemu vršila volju Božju. Zato mirno, radosno i puni nade hodimo ovom zemljom imajući pred očima tako divan primjer Blažene djevice Marije. Neka nas njezin zagovor uvijek prati.


[1] Predslovlje blagdana Uzvišenja svetoga križa