Zastupljenost Svetoga pisma u bogoslužju
1. Povijesni pregled
a) Od početaka do II. Vatikanskog sabora
Još od apostolskih vremena euharistijsko je slavlje bilo povezano sa službom riječi.[1] U Prvoj apologiji sv. Justina iz 150. godine u opisu euharistijskog slavlja kaže se:
„A u dan zvan dan sunca drži se zajednički sastanak svih, bilo da borave u gradu ili na selu. Koliko već ima vremena, čitaju se spomen-zapisi apostolâ i knjige proročke. Nato, kad čitač prestane, predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere.“[2]
Čitalo se, dakle, iz Starog i Novog zavjeta, ali očito nije bilo točno određeno koji se dijelovi imaju čitati određene nedjelje. U starini su se biblijska čitanja redovito naviještala u susljednom nizu, tako da se pojedina biblijska knjiga čitala u nastavcima – već prema izboru biskupa – a prekidalo se samo o velikim blagdanima. Tako je redovito činio sv. Augustin.
Uskoro se počeo uređivati redoslijed misnih čitanja tijekom liturgijske godine. Najstariji popisi misnih čitanja su iz 6. st. iz kojih je vidljivo da su tada u rimskoj liturgiji bila tri čitanja: prvo iz Starog zavjeta, drugo iz poslanica i treće iz evanđelja, kako to svjedoči Comes iz Würzburga. Nešto je kasniji popis čitanja zvan Comes iz Murbacha nastao na prijelazu 8. i 9. st. Iako je znatno siromašniji, jer donosi samo po dva čitanja (tj. poslanicu i evanđelje), on je gotovo u cijelosti ušao u Misal po zakonu rimskoga dvora (1475.), što je preuzeo Misal Pija V. (1570.), koji je bio važeći do 1970.
Iako se sve do liturgijske reforme Drugoga vatikanskog sabora cijela misa slavila na latinskom (odnosno na staroslavenskom u nekim našim krajevima), ipak su se čitanja navješćivala i na narodnom jeziku (nakon što bi svećenik ta ista čitanja tiho pročitao na latinskom, odnosno staroslavenskom). Tako su u nas poznati lekcionari na kajkavskom, čakavskom i štokavskom, ali i na gradišćansko hrvatskom, a od 19. st. na hrvatskom književnom jeziku.
U prethodnom je misalu bio jednogodišnji krug biblijskih čitanja, a čitala se poslanica (vrlo rijetko odlomak iz Starog zavjeta) i evanđelje. „Graduale“, nakon prvog čitanja sastojao se od dva do tri retka iz nekog psalma. Spomendani svetaca su imali vlastita čitanja (redovito iz zajedničkog slavlja), a dani u tjednu su imali vlastita čitanja samo u korizmi, te u božićnoj, vazmenoj i duhovskoj osmini. U ostale dane preko tjedna uzimala su se čitanja prethodne nedjelje.
b) Uređenje misnih čitanja nakon Drugoga vatikanskog sabora
Drugi je vatikanski sabor naglasio važnost Božje riječi u euharistiji:
„Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji; iz njega se pjevaju psalmi; njime su nadahnute i prožete molitve, zazivi i liturgijske pjesme; od njega čini i znakovi primaju svoje značenje. Stoga za obnovu, napredak i prilagođavanje svete liturgije treba njegovati onaj slatki i živi osjećaj Svetoga pisma o kojemu svjedoči časna predaja istočnih i zapadnih obreda.“ (SC 24)
Prisjetimo se da je za mnoge vjernike jedini susret sa Svetim pismom upravo u bogoslužju. Naime, temeljni je smisao Svetoga pisma upravo taj – da bude navješćivano, a ne toliko da bude privatno čitano. Zato Sabor nadalje kaže:
„Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje, neka se svestranije otvore biblijske riznice, tako da se kroz utvrđeni broj godina narodu pročita istaknutiji dio Svetog pisma.“ (SC 51)
Kao što je poznato, prema važećem ustroju nedjeljna su čitanja raspoređena u trogodišnjem krugu „A“, „B“ i „C“), s time da se uzima prvo čitanje iz Starog zavjeta (ponekad to bude čitanje iz Djela apostolskih ili Otkrivenja), nakon čega slijedi pripjevni psalam (redovito iz Knjige psalama). Drugo čitanje je iz poslanica i na koncu se naviješta evanđelje. Spomeni svetaca imaju svoja čitanja, a kao i svi dani u tjednu: prvo čitanje, pripjevni psalam i evanđelje, pri čemu tjedna čitanja u jakim vremenima slijede jednogodišnji krug, a u vremenu kroz godinu prva čitanja slijede dvogodišnji krug, a evanđelje jednogodišnji.
Reforma Misala zacijelo je najbolje uspjela upravo u reformi misnih čitanja. Broj je čitanja znatno povećan. Uzimajući u obzir samo nedjelje i dane kroz tjedan (ne računajući svetkovine, blagdane i spomendane), u prethodnom je Misalu bilo ukupno 214 biblijskih odlomaka, dok ih je u važećem lekcionaru (za dane preko tjedna i nedjelje) ukupno 1234, dakle, gotovo šest puta više! Dodajmo tome i podatak da je služba riječi u obnovljenoj liturgiji sastavni dio slavlja svih sakramenata i blagoslovina (npr. krštenja, vjenčanja, bolesničkog pomazanja, sprovoda, itd.), tako da se Božja riječ danas obilato naviješta i tumači Božjem puku.
Ostaje, međutim, otvoreno pitanje, u kojoj je mjeri ostvarena želja Sabora „da se kroz utvrđeni broj godina narodu pročita istaknutiji dio Svetog pisma.“ U kojoj je točno mjeri reforma uspjela da se vjernicima navijesti „istaknutiji dio“ Svetog pisma?
Adrien Nocent, profesor na Liturgijskom institutu u Rimu i član komisije koja je priređivala novi red čitanja najprije je ustvrdio da je u različita liturgijska slavlja uvršteno oko 90 % Svetoga pisma[3] a kasnije je on taj postotak smanjio na 85 %, što je i dalje impresivan postotak.[4] Taj se postotak i taj broj onda rado navodi i citira, dok su neki drugi glede toga broja skeptičniji. Kako je uvaženi profesor došao do toga postotka?
Nije bilo druge, valjalo je tu stvar istražiti.
2. Zastupljenost Svetoga pisma u današnjem bogoslužju
Kako odrediti zastupljenost Svetoga pisma u bogoslužju? Odlučio sam se za brojanje riječi pojedinih biblijskih knjiga i cijeloga Svetoga pisma, da bih onda sabrao ukupan broj riječi koji je preuzet u bogoslužju. Svetopisamske tekstove sam preuzeo iz Nove vulgate.[5] Za brojanje sam se poslužio elektroničkim izdanjem Nove vulgate, što je znatno olakšalo posao.[6] Na taj sam način dobio broj riječi i postotak po pojedinim knjigama Svetoga pisma ali i po pojedinim bogoslužjima i tako sam sastavio tablicu.
Kao što je rečeno, polazište istraživanja bila je Nova vulgata. Zašto? Nova vulgata je tipska za čitanja u bogoslužju. Osim toga, valja uzeti u obzir da svaki jezik ima svoje osobitosti, pa broj riječi pojedine knjige u različitim jezicima može varirati. Evo primjera. Prema Novoj vulgati Knjiga postanka sadržava točno 25801 riječ, dok prema hrvatskom prijevodu Jeruzalemske biblije ta knjiga sadržava čak 29078 riječi. Kako je to moguće? Zbog osobitosti hrvatskog jezika. Uzmimo za primjer izvješću o stvaranju u Post 1,22. U hrvatskom prijevodu stoji: „I ptice neka se namnože“ (pet riječi), a u Novoj vulgati stoji „Avesque multiplicentur“ (dvije riječi). Međutim, kada se na koncu pogleda postotak preuzetih dijelova, rezultat je vrlo sličan. Prema Novoj vulgati postotak riječi Knjige postanka koje su uvrštene u bogoslužje je 30,91 %, dok je prema hrvatskom izdanju taj postotak 30,55 %.
U ovom istraživanju polazište su bila tipska izdanja liturgijskih knjiga. Prvi je Lekcionar,[7] koji donosi čitanja za nedjelje, Gospodnje svetkovine, svagdane, zatim za svetkovine, blagdane i spomendane svetaca, za obredne mise (za slavlje sakramenata i blagoslovina) te za zavjetne mise. Lekcionar donosi kazalo svih svetopisamskih odlomaka, koja su onda bila osnova za ovo istraživanje. Poslužio sam se također kazalom tipskog izdanja Reda blagoslova.[8] Međutim, tipska izdanja Reda pokore[9] i Reda sprovoda[10] jednako kao i hrvatska izdanja tih istih knjiga[11] nemaju kazala, pa sam, listajući spomenute knjige, načinio vlastito kazalo i njime se služio. Tipsko izdanje Zbirki misa o Blaženoj Djevici Mariji[12] također nema kazalo svetopisamskih čitanja, ali ga donosi hrvatsko izdanje[13], tako da sam se njime mogao poslužiti. Kako latinsko, tako i hrvatsko izdanje Časoslova ne donosi kazala svetopisamskih odlomaka. Ja sam prolistao sva četiri sveska Časoslova na hrvatskom i načinio vlastito kazalo svih svetopisamskih odlomaka i njime se služio.[14]
Na koncu istraživanja rezultat je bio sljedeći.
Stari zavjet ima 487500 riječi, a od toga je za različita bogoslužja preuzeto ukupno 167706 riječi, odnosno 34,4 %.
Novi zavjet sadržava ukupno 124.887 riječi od kojih je u bogoslužje preuzeto 105869 riječi, što iznosi 84,77 %.
Zbrojimo li ove rezultate, dolazimo do podatka da u cijelom Svetom pismu ima ukupno 612387 riječi, od čega je u različita bogoslužja preuzeto 273575 riječi, što iznosi 44,37 %
Prema tome, uvaženi profesor Nocent je načinio samo jednu pogrešku. Napisao je da je u bogoslužje uvršteno oko 85 % Svetoga pisma. Točno je da je u bogoslužje uvršteno oko 85 % Novoga zavjeta…
3. Zastupljenost pojedinih knjiga Svetoga pisma u bogoslužju
a) Stari zavjet
Petoknjižje nije jednoliko zastupljeno. Postanak, Izlazak i Ponovljeni zakon zastupljeni su u postotku većem od 30 %, dok Levitski zakon i Brojevi tek nešto preko 10 %. Razlog je, zacijelo, taj, što te dvije knjige donose mnoštvo hramskih propisa o žrtvama i obrednoj čistoći, a Knjiga brojeva još i duga rodoslovlja, što se, očito, smatralo manje zanimljivim za naše bogoslužje.
Povijesne knjige su također nejednoliko uvrštene u lekcionare. Prva i Druga Samuelova je zastupljena preko 30 %, a najmanje obje Knjige Ljetopisa, jer se u njima u velikoj mjeri donose isti događaji kao u Knjigama o Samuelu i u Knjigama o kraljevima. Od drugih knjiga u velikoj je mjeri zastupljena knjiga o Tobiji i o Esteri, dok je iz Knjige o Judite uzeto manje od 6 %. Prva knjiga o Makabejcima je dvostruko više zastupljena od Druge knjige o Makabejcima.
Knjiga psalama je uvrštena preko 95 %. Međutim, „zbog određenih psiholoških poteškoća“ tri su psalma potpuno ispuštena, ali i neki dijelovi drugih psalama:
„Tri psalma – 58; 83 i 109, koji se zovu ‘zaklinjalački’ jer u njima prevladava zazivanje osvete, ispuštaju se u tekućem psaltiru. Isto tako ispuštaju se poneki stihovi nekih psalama, kako je kod njih naznačeno na početku. Ti se tekstovi ispuštaju zbog određenih psiholoških poteškoća, premda zaklinjalački psalmi dolaze i u pobožnosti Novoga zavjeta, kao na primjer u Otk 6,10 i nikako ne smjeraju na to da navedu na proklinjanje.“[15]
Za neke ispuštene dijelove navedimo primjer omiljenog psalma 137 („Na obalama rijeka babilonskih“) gdje je u bogoslužju ispušten završetak:
„Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma
kako su u dan kobni Jeruzalemov
vikali oni: ‘Rušite!
Srušite ga do temelja!’
Kćeri babilonska, pustošiteljice,
blažen koji ti vrati milo za drago
za sva zla što si nam ih nanijela!
Blažen koji zgrabi i smrska
o stijenu tvoju dojenčad!“
Uz „zaklinjalačke psalme“ 58., 83. i 109. koji su u cijelosti ispušteni, evo i svih ostalih ispuštenih dijelova psalama: 21,9-13; 31,18-19; 35,3a.4-8.20-21.24-26; 40,15-16; 54,7; 55,16; 56,8; 59,6-9.12-16; 63,10-12; 69,23-26.28-29; 79,6-7.12; 137,7-9; 139,19-22; 140,10-12; 143,12.
Mudrosne knjige su zastupljene u razmjerno visokom postotku, ponajviše – što može iznenaditi – Propovjednik (preko 66 %), zatim knjiga Mudrosti s gotovo 46 %, a najmanje – vjerojatno zbog svoje posebnosti – Pjesma nad pjesmama (tek nešto preko 18 %).
Proročke knjige su raznoliko zastupljene. Najviše Izaija (preko 60 % i Danijel (gotovo 53 %). Jeremija je na razmjerno skromnih 25 %, slično kao Ezekiel (23 %). Takozvani mali proroci zastupljeni su u visokom postotku. Hagaj čak s gotovo 98 %, zatim Jona s 94,5 %. Preko 80 % imaju Malahija i Habakuk, a nešto manje Zaharija, Mihej i Sefanija. Valja istaknuti da od cijelog Svetog pisma jedino Knjiga proroka Obadije uopće nije zastupljena u liturgijskim čitanjima. Razlog je vjerojatno taj, što bi ovo u nekoj mjeri bio „proklinjalački“ spis koji govori o prokletstvu nad Edomom i o razorenju Edoma.
b) Novi zavjet
Novi zavjet je u velikoj mjeri zastupljen, gotovo 85 %. I ovdje su pojedine knjige raznoliko zastupljene.
Evanđelja su zastupljena od 88 % do 96 %. Oni dijelovi sinoptika koji nisu zastupljeni zapravo su „dubleti“, jer su iste zgode donesene u sva tri sinoptika, pa se onda događa da jedan od tih dubleta bude ispušten. U Ivanovu evanđelju ispušteni su neki dijelovi gdje Isus raspravlja sa židovskim učiteljima.
Djela apostolska su zastupljena tek s 55 % iako se ta knjiga čita kroz cijelo vazmeno vrijeme.
Poslanice su većim dijelom preuzete. Sedam poslanica je u potpunosti preuzeto: 2 Kor; Jak; 1 Pt; 2 Pt; 1 Iv; 2 Iv i 3 Iv. Većina poslanica stoji na nešto više ili nešto manje od 70%, a najmanji postotak imaju 2 Tim, Tit i Flm.
Otkrivenje je zastupljeno gotovo 94 % i to zahvaljujući uglavnom Časoslovu.
4. Zastupljenost Svetoga pisma u pojedinim liturgijskim knjigama
Nedjeljama i svetkovinama Gospodnjim (u trogodišnjem krugu!) pročita se tek 4,9 % Staroga zavjeta. Naime, iako se za prvo čitanje (osim u vazmenom vremenu) uzimaju odlomci iz Starog zavjeta, zbog svoje obimnosti Stari zavjet jednostavno nije mogao biti više zastupljen. Novi zavjet je zastupljen 40 %, pri čemu na evanđelja otpada 58,5 %.
Svagdanja čitanja zajedno s nedjeljama i svetkovinama sadržavaju preko 16 % Starog zavjeta i čak 71 % Novoga zavjeta.
Svetačka čitanja tek nešto malo povećavaju ovaj postotak: Staroga zavjeta na 16,76 %, a Novog zavjeta na 73,44 %.
Obredne i zavjetne mise povećavaju čitanja Starog zavjeta na 18 %, a Novoga zavjeta neznatno povećavaju na 74,42 %.
Red pokore, Red sprovoda i Blagoslovi također neznatno povećavaju udio Starog zavjeta u čitanjima: do gotovo 20 %, a Novog zavjeta do 75,4 %.
Časoslov znatno obogaćuje udio Svetoga pisma u Bogoslužju. Udio Starog zavjeta s 19,76 % povećava na 34,4 %, dakle za više od 14 %! Jednako tako udio Novog zavjeta se povećava s 75,39 % do konačnih 84,77 %.
5. „Psihološke poteškoće“
Već je bilo rečeno da neki dijelovi Svetoga pisma iz razumljivih razloga nisu uvršteni u naše bogoslužje. Prvi je razlog taj, što je Stari zavjet veoma obiman. Osim toga, manje su zanimljivi oni dijelovi gdje se nabrajaju silna starozavjetna rodoslovlja kao i specifični propisi o hramskim žrtvama, obrednoj čistoći i sl. Nadalje, neki su evanđeoski odlomci ispušteni zato što sva tri sinoptika opisuju istu zgodu, pa je samo jedna verzija uvrštena. Ovdje, međutim, ostaje zanimljivo pitanje, za koje dijelove (osim psalama o kojima je bila riječ) možemo kazati da bi mogle predstavljati „psihološku poteškoću“ za redovitog vjernika. Već je Pavao ustvrdio da neki „slabiji“ vjernici nisu odmah kadri čuti i razumjeti svu Poruku: „Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete jer još ste tjelesni“. (1 Kor 3,2-3) Očito, nisu svi jednako kadri čuti i razumjeti „tvrđu“ Božju riječ jer je za to potrebna i određena naobrazba, ali i duhovna zrelost. Navest ćemo samo neke primjere.
Ispušteno je u Post 6,4 onaj dio koji govori o Božjim sinovima koji su „općili s ljudskim kćerima“, kao i ona zgoda kada se Lotove kćeri opile svoga oca da bi s njime začele (Post 19,30-37). U čitanjima nema ni one zgode o Josipovoj kušnji u Egiptu, kad nije htio sagriješiti s tuđom ženom (Post 39,1-23) iako je zbog toga završio u tamnici.
Ispušteni su i oni strašni dijelovi o „heremu“ kletom uništenju koji su židovski vojskovođe prema Božjem nalogu trebali izvršiti, kao npr.: 1 Sam 15,3: „Sada idi i udari na Amaleka, izvrši ‘herem’, kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!“ Jednako tako nisu uvrštena sva ona ubojstva u borbama za kraljevsko prijestolje Davida i Salomona.
U Novom zavjetu nije uvrštena neobična tvrdnja o Isusu iz Iv 7,5: „Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega.“ Čini se neobičnim da su ispuštena dva živopisna retka iz Djela apostolskih gdje su Židovi ustvrdili za apostole da su se „slatkog vina ponapili“ (Dj 2,13.15). S druge strane, razumljivo je da su u Poslanici Rimljanima ispušteni dugi dijelovi gdje Pavao raspravlja o židovskom obrezanju.
I neka „ženska“ pitanja su ispuštena, kao ono kada Pavao – u skladu s ondašnjim društvenim normama – kaže: „Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute“ (1 Kor 14,33) ili pak ono što Pavao govori o Petru: „Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnja i Kefa?“ (1 kor 9,5)
Zanimljivo je da je ispušteno i ono što Pavao u Fil 4,2-3 govori o slozi: „Evodiju zaklinjem, i Sintihu zaklinjem da budu složne u Gospodinu. Da, molim i tebe, čestiti druže, pomaži im jer su se one u evanđelju borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima.“ Dakle, iako su se obje silno trudile oko evanđelja, ipak su se sukobile, vjerojatno zbog žestoke rasprave, koja je od njih zaslužnija… Propovjednik bi rekao: „Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.“ (1,9)
Skraćena čitanja. Lekcionar često – kao mogućnost – dopušta skraćena čitanja, što je prava šteta. Na primjer, Trinaeste nedjelje kroz godinu u godini „B“ uz Mk 5,21-43 može se čitati i skraćena verzija Mk 5.21-24.35b-43. Radi se o onoj zgodi kada je nadstojnik sinagoge Jair zamolio Isusa da mu izliječi kćer koja je bila na umoru. I dok su bili na putu, neka žena, koja je godinama bolovala od krvarenja, dotakla se Isusovih haljina, uvjerena da će tako ozdraviti. Tako se i zbilo. Nakon toga je Isus došao u Jairovu kuću i uskrisio od mrtvih njegovu kćer koja je već bila umrla. Evo, opis silne vjere bolesne žene može se ispustiti! Puno je takvih primjera u našem Lekcionaru. Rekao bih: puno više vrijedi Božja riječ, negoli naša homilija. Ako već nešto treba skratiti, onda neka to bude naša homilija, a ne Božja riječ. Jer, to čvrsto vjerujemo, i bez našega tumačenja „živa je Božja riječ i djelotvorna“ (Heb 4,12).
Zaključak
Ni jedno ljudsko djelo nije savršeno. Iako je red čitanja u našem bogoslužju doista bogat, kakav nikad ranije u povijesti nije bio, možda bismo mogli zamijetiti da bi bilo dobro modificirati jedan ili drugi dio. Pa ipak, valja priznati da je red čitanja kakav već jest, priređen s puno osjećaja za mjeru i za duhovnu potrebu vjernika. Međutim, nama ipak ostaje mogućnost da u katehezi i u našoj pobožnosti navijestimo i tumačimo i one dijelove koji nisu sadržani u liturgijskim čitanjima. Konačno, Božja riječ za neke može biti pomalo tvrda, ali to uvijek ostaje Božja riječ!
SKRAĆENICE
I. = Nedjelje i svetkovine Gospodnje
II. = Nedjelje i svetkovine Gospodnje
Svagdani
III. = Nedjelje i svetkovine Gospodnje
Svagdani
Spomeni svetaca
IV. = Nedjelje i svetkovine Gospodnje
Svagdani
Spomeni svetaca
Obredne i zavjetne mise, Mise na čast BDM
V. = Nedjelje i svetkovine Gospodnje
Svagdani
Spomeni svetaca
Obredne i zavjetne mise, Mise na čast BDM
Sakrament pokore
VI. = Nedjelje i svetkovine Gospodnje
Svagdani
Spomeni svetaca
Obredne i zavjetne mise, Mise na čast BDM
Sakrament pokore
Sprovod
VII. = Nedjelje i svetkovine Gospodnje
Svagdani, spomeni svetaca
Obredne i zavjetne mise, Mise na čast BDM
Sakrament pokore
Sprovod
Blagoslovi
VIII. = Nedjelje i svetkovine Gospodnje
Svagdani, spomeni svetaca
Obredne i zavjetne mise, Mise na čast BDM
Sakrament pokore
Sprovod
Blagoslovi
Časoslov
[1] Za povijesni pregled i današnje ustrojstvo bogoslužja riječi u euharistiji usp. Z. PAŽIN, Misal Pavla VI. i Misal Pija V., Đakovo, 2021., 83-89.
[2] JUSTIN, Prva apologija, br. 65-67, u: Božanski časoslov obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora II. Vatikanskog a proglašen vlašću papa Pavla VI. Časoslov rimskog obreda, I.-IV., Zagreb, 1985., 510-511.
[3] Usp. A. NOCENT, Storia della celebrazione dell’eucaristia, u: A. J. CHUPUNGCO (prir.), Anámnesis, 3/3 La liturgia, eucaristia, Casale Monferrato, 1983., 189-270, ovdje 210.
[4] Usp. A. NOCENT, Il lezionario, u: A. J. CHUPUNGCO (prir.), Scientia liturgica, 3, Casale Monferrato, 1998., 188-200, ovdje: 199.
[5] Usp. Nova Vulgata Bibliorum Sacrorum Editio, Sacrosancti oecumenici Concilii Vaticani II ratione habita, iussu Pauli PP. VI recognita, auctoritate Ioannis Pauli PP. II promulgata. Editio typica Altera, Vatikan 1986.
[6] Usp. https://www.vatican.va/archive/bible/nova_vulgata/documents/nova-vulgata_index_lt.html (pristupljeno 9. 10. 2024.)
[7] Ordo lectionum Missae. Editio typica altera, Vatikan, 1981.
[8] Usp. Rituale Romanum ex decreto sacrosancti oecumenici concilii Vaticani II instauratum, auctoritate Pauli PP. VI promulgatum. De benedictionibus. Editio Typica, Vatikan, 1984.
[9] Usp. Rituale Romanum ex decreto sacrosancti oecumenici concilii Vaticani II instauratum, auctoritate Pauli PP. VI promulgatum. Ordo poenitentiae. Editio Typica, Vatikan, 1974.
[10] Usp. Rituale Romanum ex decreto sacrosancti oecumenici concilii Vaticani II instauratum, auctoritate Pauli PP. VI promulgatum. Ordo exsequiarum, Editio Typica, Vatikan, 1969.
[11] Usp. Rimski obrednik obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog Vatikanskog, proglašen vlašću pape Pavla Šestoga. Red pokore, Zagreb, 2009.; Rimski obrednik obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog Vatikanskog, proglašen vlašću pape Pavla Šestoga. Red sprovoda, Zagreb, 2003.
[12] Usp. Collecito missarum de beata Maria Virgine, Vatikan 1987.
[13] Usp. Zbirka misa o Blaženoj Djevici Mariji, Zagreb, 1988.
[14] Usp. Božanski časoslov obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora II. Vatikanskog a proglašen vlašću papa Pavla VI. Časoslov rimskog obreda, I.-IV., Zagreb, 1985.
[15] Opća uredba Liturgije časova, 131, u: Božanski časoslov I., Zagreb 1984., 43.
