Utorak, 11 svibnja

Žena bez sjene – razmišljanje uz svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije


Čitanja: vl.: Post 3, 9-15.20; Ps 98, 1-4; Ef 1, 3-6.11-12; Lk 1, 26-38


U Knjizi Postanka čitamo da je Bog stvorio čovjeka za neposredno zajedništvo, što nam jasno svjedoči i odlomak koji nam se nudi u svetoj liturgiji danas na svetkovinu Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije. Takvo zajedništvo je pretpostavljalo čistoću duše i odnosa, jer je čisti Bog stvorio čovjeka u čistoći i za čistoću. Svaki odmak od toga projekta bio je odmak od Boga. Kada Adam i Eva padnu u grijeh, oni na sebe navlače sjenu zla koja je išla dotle da je postala sjena smrti koje se više nisu mogli osloboditi. Ta čudna sjena osjenila je njihova bića iznutra, tako da su odjednom otkrili da su goli, te su se najednom morali skrivati, dok su prije živjeli pred licem Božjim sasvim otvoreno, bez skrivanja. Ta sjena u njihovu životu bila je pravo proturječje, jer umjesto da ih sakrije, jer sjena ima takav učinak, ona ih je potpuno ogolila do mjere da i međusobno, a i pred Gospodinom, dolaze do svijesti da su goli, te se moraju prekrivati i skrivati. Ta ljudska sjena oduzela im je mogućnost vječnoga života u koji ne može ući ništa obilježeno takvom sjenom.


Marija protiv sjene


Kada nakon ovih razmišljanja dođemo do evanđeoskog odlomka, pred nama izranja Marijin lik. Ona je sasvim suprotstavljena svemu što se dogodilo u početku s Adamom i Evom, te se predstavlja kao snažni dosljedni odgovor na pad prvoga čovjeka i žene koji se očitovao kroz poruku sjene i tame i njihovom biću. Za razliku od Adama i Eve, ona živi potpuno uronjena u Božju prisutnost, te ju upravo Božja prisutnost lišava svake ljudske sjene, jer se čovjek bez Boga ne može osloboditi sjene ljudskosti. Da između nje i Gospodina nema ničega sjenovitoga, potvrđuju riječi anđelova pozdrava kojom je pozdravlja kao ‘milosti punu’. Ona je cijelim svojim bićem njemu posvećena i živi neposredno pred njim i za njega, upravo onako kako je on predvidio za ljudski rod kad je stvarao čovjeka. Do te mjere je živjela za Gospodina, da to i anđeo Gabriel izriče u svome pozdravu: ”Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom.” Mogli bismo reći: Zdravo, ti ženo bez ljudske sjene!

Ova tvrdnja da je milosti puna pokazuje da između nje i Gospodina nije bilo praznoga hoda, niti prostora za ljudsku ispraznost, čega su bile žrtve Adam i Eva. U Marijinoj dušu pak bilo je sve popunjeno neposrednim zajedništvom i razmatranjem Božje ljepote, tako da se anđeo njoj u biti divi. On jednostavno izriče jednu veliku činjenicu da je ‘milosti puna’, te ona iza sebe ne baca tamnih sjena kao kamen spoticanja drugima. To što je puna milosti ima izuzetne učinke s kojima ona još nije do kraja upoznata, te se čudi takvom pozdravu. Ona pripada Bogu, ali nije svjesna još uvijek da kao ljudsko biće nema nikakve sjene, jer vrlo dobro zna da to čovjek sam sebi ne može priskrbiti. Njoj anđeo objavljuje pravu istinu o njoj i o stanju njezine duše u Bogu, te ju gotovo vraća u onaj izvorni kontekst stanja ljudskoga roda prije nego se dogodio grijeh. Štoviše, doziva joj u sjećanje čak i obećanje dano ljudskome rodu nakon grijeha. Ona je napokon ona obećana žena bez sjene, potpuno vjerna Bogu, a kojoj se daje da rodi sina koji će zmiji satrti glavu. A sjenu koju su navukli na se i na svoj odnos s Bogom prvi ljudi, ona je raspršila i odagnala životom punim milosti, životom savršene neposrednosti duše koja živi uronjena u Boga.


Duhom Svetim osjenjena


Na neki način nakon ovog čina rastjerivanja ljudske sjenovitosti iz života i odnosa s Bogom, Marija je postala spremna za novi korak. Naime, anđeo joj naviješta sljedeće: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.” Kako vidimo, postoji ne samo ljudska sjena, već i ova božanska sjena, to jest sila Duha Svetoga koja označava puninu Božje prisutnosti. Ona je s jedne strane zaštita od ‘vrućine’ ovoga svijeta, a s druge strane je osvježenje koje Bog pruža duši u svijetu. Božja sjena stvara uvjete neposrednog i prisnog odnosa, ničim neometanoga. Pod sjenom Božjom Marija može uživati savršeni mir u zajedništvu njegove ljubavi, te potom snagom Duha Svetoga primiti samu Božju Riječ – Sina Božjega koji se u njoj utjelovljuje. Zato je Božja sjena nad njom sjena svetosti kojom je prožima Bog, što je očito i iz anđelovih riječi kad veli da će njezino čedo biti sveto, Sin Božji.

Vidimo da su upravo ove dvije odlike obilježja Bezgrješne Djevice. S jedne strane ona je čista od svake ljudske sjene – natruhe zla i grijeha još od svoga začeća, te nikada iza sebe nije ostavila ni sjene ni mrlje zla i grijeha. S druge pak strane je primila milost Božje sjene koja označava potpuni dar kojim je Bog ispunja. Kao takva i nama Bezgrješna nosi višestruku poruku. Najprije riječ je o poruci čistoće i svetosti, poput one kojom je živjela i sama. No ona kao Bogom osjenjena sa sobom nosi i daje svojoj djeci ne onu sjenu Adama i Eve, već nam donosi onu božansku sjenu kojom je sama bila osjenjena, zaštićena i obdarena. Kad se sklanjamo pod njezine majčinske skute, upravo tada uživamo zaštitu Božju i njegove milosti. Njezini su bezgrješni skuti prožeti Božjom sjenom, pa zato njima pruža najbolju zaštitu nama svojoj djeci dok je častimo i molimo njezin zagovor. Idimo stoga s pouzdanjem k Bezgrješnoj Djevici i živimo pod njezinom zaštitom, jer nam ona pruža isključivo onu zaštitu koju njoj pruža sam Bog. Budimo joj vjerni i slijedimo njezin primjer čistoće i svetosti, borimo se i sami protiv grijeha, jer samo kao čisti primamo Božju utjehu i zaštitu njegove božanske sjene, s punim pouzdanjem da ćemo i sami nakon toga primiti puninu njegova dara, kao što se to ostvarilo u našoj nebeskoj Majci – Bezgrješnoj Djevici.