Nedjelja u društvenoj zajednici
Nedjelja – blagdan ili praznik?
Nedjelja, kao i cijeli konac tjedna u modernom društvu sve više postaje dan posvemašnjeg opuštanja, različitih oblika zabave – već prema interesima. Cijele obitelji odlaze na izlete, u svoje kuće za odmor ili se pak svaki pojedini član obitelji posvećuje svojoj zabavi, već prema zanimanju. Nedjelja je za kršćane dan Gospodnji, dan kad se u zajednici vjernika – mjesnoj Crkvi – slavi euharistiju i to u zajedništvu s cijelom Crkvom koja je Tijelo Kristovo. Nedjelja je, prema tome, prvenstveno dan zajedništva, zajedništva Crkve, tijela Kristova povezanog Duhom Svetim. Dosljedno tome, ona je i dan kad se na poseban način učvršćuje zajedništvo i ljubav kršćanske obitelji, kada se kršćani također osjećaju osobito povezani s rodbinom i prijateljima. Zato kršćanska nedjelja nipošto nije puki neradni dan. Ona je, naprotiv blagdan, blagovanje, sveto drugovanje, radost i ljubav.
Nedjelja, dan kada neki, nažalost, moraju raditi
Imajući sve to u vidu svjesni smo da neki moraju žrtvovati blagodati nedjelje, jer po naravi posla moraju biti na usluzi i nedjeljom i blagdanom. To su liječnici i bolničko osoblje, čuvari reda, pripadnici vojske, vozači u javnom prijevozu i sl. Koliko je god moguće treba uznastojati da i oni na neki način ipak sudjeluju u nedjeljnoj radosti i milosti.[1] Ostali, koji toga dana svetkuju, nastojat će koliko je god moguće izbjegavati tražiti usluge nedjeljom, tako da se i u službama koje moraju i nedjeljom biti djelatne ipak osjeti razlika između nedjelje i ostalih radnih dana.
Nedjelja – dan kada neki pokušavaju dodatno zaraditi
Nažalost u zadnje vrijeme sve se više primjećuje nastojanje da se upravo nedjeljom pokušava dodatno zaraditi i to u službama koje donedavno uopće nisu radile nedjeljom. Tako danas redom sve trgovine mješovitom robom rade tijekom cijele nedjelje, kao i one uslužne djelatnosti koje nisu neophodne kao što su npr. autopraonice, frizerske radnje, servisi… Tome valja pridodati i ugostiteljske objekte, tako da sve više i više ljudi mora raditi nedjeljom i to, štoviše, osobito nedjeljom. Time se svim tim djelatnicima oduzima pravo nedjeljnog svetkovanja, također veoma trpi njihov obiteljski život. Time se čovjek sve više otuđuje i kao vjernik i kao kršćanin i kao ljudska osoba, a kao prva vrijednost se nameće isključivo zarada i trka za stjecanjem materijalnih dobara. U tome smislu valja imati na umu poziv i molbu upućenu od naših biskupa:
“(Poslodavci i sindikalni radnici), nemojte u prvi plan stavljati proizvodnju i konkurenciju, nego etičke i religiozne kriterije… Društvo koje se organizira u ritmu protivnom čovjeku srlja u kulturnu regresiju”.[2]
Športske priredbe
Sve je više športskih natjecanja koja se upriličuju nedjeljom i to nedjeljom prije podne. Redovito se na takve športske priredbe pozivaju djeca i mladi bilo kao sudionici, bilo kao gledatelji. Štoviše, nekima je to i “obveza” prema školi i prema športskom klubu. Tako se i oni otuđuju i od obiteljskog i od euharistijskog stola. Doista bi valjalo uznastojati da se takve priredbe organiziraju subotom, ili barem nedjeljom poslijepodne, tako da se ostavi dovoljno prostora za oba stola: onaj euharistijski i onaj obiteljski. U tome bi se smislu trebali potruditi ravnatelji škola i predstavnici mjesnih vlasti, a i same kršćanske zajednice.
Okupljanje ili rasipanje obitelji?
Za mnoge obitelji velika je teškoća da se tijekom tjedna nađu oko obiteljskog stola. Redovito, naime, djeca idu u školu u različito vrijeme, k tome dolaze i slobodne aktivnosti. Tamo gdje rade oboje roditelja stanje je tim nepovoljnije. Upravo zbog toga izuzetno je važno njegovati obiteljsko zajedništvo nedjeljom, kad će se svi članovi obitelji naći oko jednog euharistijskog stola i oko jednog obiteljskog stola, gdje će moći razgovarati i drugovati u ljubavi. Stoga će biti izuzetno važno uznastojati da veći dio nedjelje članovi obitelji provedu zajedno, a da se tek onda posvete aktivnostima po vlastitom i pojedinačnom izboru.
Dan učvršćivanja rodbinskih i prijateljskih veza
Zajedništvo kršćana ne može se iscrpiti samo za euharistijskim stolom. Štoviše, euharistijsko slavlje znači ujedno i misijsko poslanje. U tome su smislu zasigurno hvalevrijedna rodbinska ili prijateljska druženja kršćanskih obitelji. Nedjelja je dan kada će kršćanske obitelji biti osobito osjetljive za potrebe siromaha, napuštenih ili bolesnih.
Zaključimo
Kršćansko slavljenje dana Gospodnjeg najbolji i najjednostavniji je način da kršćanin obnovi i ojača i svoju vjeru i poboljša svoj obiteljski i kršćanski život. Nedjeljna euharistija, obiteljsko drugovanje, djela milosrđa i molitva najzdraviji su vid kršćanske duhovnosti. Valja se prisjetiti da je dugo vremena nedjelja bila jedini kršćanski blagdan i dobro ćemo činiti budemo li joj povratili prvenstvo. Bit će to na blagoslov svakom kršćaninu ponaosob, svakoj kršćanskoj obitelji i cijeloj Crkvi.
[1] Tako će npr. barem dio bolničkog osoblja sudjelovati na nedjeljnoj misi u krugu bolnice, slično kao i vojnici u vojarnama, djelatnici u javnom prijevozu poći će na večernju nedjeljnu misu ili pak na onu anticipiranu.
[2] Nedjelja – dan Gospodnji i dan blagdanskog počinka. Poruka hrvatskih biskupa, u VĐSB 7-8(1997)481-482, ovdje 482.