Petak, 21 siječnja

Sakrament ženidbe

Već se na prvoj stranici Svetog pisma – govoreći o stvaranju muža i žene koji postaju jedno tijelo i jedan duh – vidi kolika je važnost braka i bračnog života. Krist je, pak, tu vezu muža i žene uzdigao na razinu sakramenta, a njegova se volja izvršava u Crkvi kroz cijelu njezinu povijest.



Ženidba ima dvije (tri) svrhe: dobro supružnika i rađanje i odgajanje djece (i opće dobro).

Dobro supružnika predstavlja međusobnu pomoć i ljubav između muža i žene, koja supružnicima omogućuju kvalitetan i smislen život.

Uz to, svrha ženidbe je i rađanje i odgoj djece. Bog je, naime, zamislio da se ljudsko društvo širi preko potomstva, a što je više ljubavi među supružnicima, to je veća mogućnost da potomstvo bude snaga koja će cjelokupno društvo voditi naprijed. Zato je bitno da se roditelji posvete i svojoj odgojiteljskoj ulozi. No, to nipošto ne znači da je život onih bračnih drugova koji ne mogu imati djecu manje vrijednosti.

Da bi se mogla sklopiti ženidba u Crkvi, i da bi ona bila valjana, tj. takva da je priznaje Crkva, potrebna su tri uvjeta: ponajprije, traži se osobna sposobnost stranaka, ženidbena privola i očitovanje privole (oblik sklapanja ženidbe).


a) Osobna sposobnost stranaka


Zaručnici, ponajprije, moraju biti sposobni za sklapanje ženidbe. Postoji, naime, dvanaest zapreka koje osobu čine nesposobnom za sklapanje ženidbe (ipak se od svih njih može dobiti oprost), a te su sljedeće:


1. Dob


Onaj tko se želi vjenčati, mora imati propisan broj godina. Crkva propisuje da muškarac ne može sklopiti valjanu ženidbu prije navršene šesnaeste, a djevojka prije četrnaeste godine, ali dozvoljava da biskupske konferencije za svoje područje mogu odrediti višu dob. Kod nas je naša bivša Biskupska konferencija Jugoslavije 1984. godine propisala da je potrebno da zaručnici imaju navršenih 18 godina, a ako to nedostaje, potrebna je dozvola biskupa za sklapanje te ženidbe.


2. Spolna nemoć


Ukoliko je muškarac spolno nemoćan ili je to žena (nije riječ o neplodnosti, nego o spolnoj nemoći, slučaju kada se ne može uopće izvršiti spolni čin, a ne začeti dijete), a ukoliko je riječ o trajnoj spolnoj nemoći (a ne npr. privremenoj – zbog bolesti, straha, stresa i slično), ženidba je nevaljana.


3. Ženidbena veza


Nitko ne može sklopiti novu sakramentalnu ženidbu ukoliko je već valjana ženidba sklopljena. Ako je netko svoj brak razriješio na svjetovnom području, to mu ne otvara mogućnost sklapanja nove ženidbe. Isto se odnosi i na one koji na crkvenom sudu pokušavaju dokazati ništetnost ženidbe, ali postupak još nije dovršen.


4. Različita vjera i obred


Riječ je o zapreci ženidbe između krštene katoličke osobe i nekrštene osobe. Ako se nekrštena osoba krsti, tada se može sklopiti sakramentalna ženidba. U suprotnom, može se sklopiti crkvena ženidba između katolika i nekrštene osobe samo zbog teških i opravdanih razloga i uz dobiveni oprost od zapreke.


5. Sveti redovi


Onaj tko je primio jedan od svetih redova (đakonat, prezbiterat, episkopat) i obvezao se na celibat, ne može sklopiti sakramentalnu ženidbu. Oprost može dati samo Sveta Stolica.


6. Doživotni zavjet čistoće


Ni oni koji su se zavjetovali na doživotnu čistoću (redovnici), ne mogu sklopiti valjanu ženidbu. Od te ih zapreke može osloboditi samo papa, odnosno biskup, već prema tome o kakvoj se redovničkoj zajednici radi – je li utemeljena na razini Svete Stolice ili na razini biskupije.


7. Otmica i nasilno zadržavanje


Riječ je o pokušaju sklapanja ženidbe muške osobe sa ženskom koja je oteta ili ju se prisiljava na ženidbu protiv njezine volje. Takva je ženidba nevaljana.


8. Zločin brakoubojstva


Riječ je o tome da jedan od bračnih drugova ubije drugoga kako bi mogao sklopiti novu crkvenu ženidbu. Takva je ženidba nevaljana. Ipak, od te zapreke, ako se ubojice pokaju i ako za sklapanje nove ženidbe postoji opravdan razlog, može osloboditi samo Sveta Stolica.


9. Krvno srodstvo


Zapreka krvnog srodstva predstavlja nemogućnost sklapanja ženidbe između rođaka. To znači da ne mogu sklopiti ženidbu preci i potomci (izravna linija: npr. otac i kćer, majka i sin, djed i unuka i slično), niti rođaci u pobočnoj liniji (npr. brat i sestra, stric i nećakinja, bratić i sestrična). Nikada se ne može dati oprost od ženidbe u pravoj liniji. Zapreka ženidbe u pobočnoj liniji seže do 4. koljena uključivo, što znači da ženidbu npr. ne mogu sklopiti brat i sestra, bratić i sestrična, te ujak, tetak ili stric s nećakinjom.


10. Tazbina


Tazbina je veza koja postoji između žene i muževljeve rodbine, odnosno između muža i rodbine njegove žene. Prema tome, ne mogu sklopiti valjanu ženidbu svekar i snaha, punica i zet, očuh i pastorka, maćeha i pastorak. Ipak, u iznimnim se slučajevima od tih zapreka mogu dobiti oprosti, a njega daje biskup.


11. Javna ćudorednost


Riječ je o slučaju kada je jedan od zaručnika u krvnom srodstvu s osobom s kojom je drugi zaručnik bio u nevaljanoj ženidbi ili živio u priležništvu (npr. ako je zaručnik bio u javnom priležništvu sa zaručničinom majkom, a sada želi oženiti njezinu kćerku). Moguće je, zbog veoma važnih razloga, dobiti oprost od te zapreke, a daje ga biskup.


12. Zakonsko srodstvo


Ta se zapreka temelji na posvojenju. To znači da je nevaljana ženidba između posvojitelja i djece koju je posvojitelj posvojio, između posvojitelja i djece osobe koja je posvojena, između osobe koja je posvojena i vlastite djece posvojitelja, te, ako ima više posvojenih osoba različitog spola, između samih njih. Oprost od te zapreke, i to samo u iznimnim slučajevima, može dati biskup.


b) Ženidbena privola


Najvažniji element ženidbe je privola, odnosno slobodna odluka zaručnika kojom oni izriču da se međusobno predaju i primaju kako bi uspostavili ženidbu (usp. Ja, N. N., uzimam tebe…). Privola je čin slobodne volje za čije je očitovanje nužno da čovjek posjeduje zdrav razum. No, mogu postojati stanja kada osoba nema pravu mogućnost korištenja razuma i slobodne volje, što može dovesti do nevaljane ženidbe.

Ženidba može biti nevaljana ako je netko samo izvana privolio, ali ne i iznutra. Također, ženidba je nevaljana ako je netko privolio samo iz straha ili prisile, jer mu druga osoba npr. prijeti ubojstvom. Takva se ženidba smatra kao da nikad nije bila ni sklopljena, jer joj nedostaje bitni element ženidbe, a to je privola.


c) Oblik sklapanja ženidbe


Budući da ženidba nije privatan čin, nego ženidbom zaručnici preuzimaju prava i obveze u društvu i Crkvi, potrebno je da bude vidljiv sam čin davanja privole. To se naziva oblik sklapanja ženidbe. Riječ je o obredu vjenčanja koji ima propisan redoslijed.

U sakramenta ženidbe nije djelitelj sakramenta svećenik, nego su to sami zaručnici. Oni trebaju pred svećenikom, i to po mogućnosti župnikom (mladenke) izreći svoju privolu. Uz župnika, trebaju biti i nazočna dva svjedoka, koji mogu biti i nekrštene osobe.

Ipak, u slučaju smrtne opasnosti ili ako se opravdano pretpostavlja da nije moguće u narednih mjesec dana doći do svećenika da prisustvuje ženidbi, zaručnici mogu sklopiti sakramentalnu ženidbu i bez svećenika.

Vjenčanje bi trebalo biti u župnoj crkvi, a načelno se može vjenčavati u svako doba godine. Ipak, uglavnom je zabranjeno u Velikom trodnevlju i na Uskrs.


Učinci ženidbe


Zaručnici se na vjenčanju obvezuju na stalnu vjernost, iz čega proizlazi jednost i nerazrješivost ženidbe.

Jednost bi se sastojala u tome što brak sklapa jedna muška i jedna ženska osoba, a isključuje se poligamija. Nerazrješivost se ženidbe sastoji u tome da bračni drugovi ne mogu razriješiti valjano sklopljenu ženidbu. Ona prestaje tek smrću jednoga od supružnika.


Red sakramenta ženidbe


Sam obred teče tako da svećenik najprije pita mladence jesu li svojom voljom došli sklopiti ženidbu, jesu li spremni cijeli se život međusobno poštuju, te jesu li spremni prihvatiti djecu i odgajati ih u kršćanskom duhu. Nakon toga, svećenik ih poziva da pruže jedno drugom desnu ruku i izgovore riječi privole.

Te riječi mogu biti ove: svećenik najprije pita mladoženju, a poslije i mladu: N. N., uzimaš li N. N. za svoju ženu? Mladoženja odgovori: Uzimam. Svećenik: Obećavaš li joj vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti? Mladoženja: Obećavam. Svećenik: Hoćeš li je ljubiti i poštovati u sve dane života svoga? Mladoženja: Hoću.

Nakon toga slijedi blagoslov prstenja, te mladoženja stavlja mladoj, a potom i mlada mladoženji prsten na ruku, uz ove riječi: N. N., primi ovaj prsten u znak moje ljubavi i vjernosti. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Na kraju mladenci primaju poseban blagoslov.


Petrova i Pavlova povlastica


Tvrda i izvršena ženidba nikada se ne mogu razriješiti, nego traje do smrti jednog od ženidbenih drugova.

Pojam tvrda ženidba označava onu ženidbu koja je valjano sklopljena (postojala je i osobna sposobnost stranaka i privola i kanonski oblik), a izvršena onu koja je konzumirana spolnim činom.

Ona ženidba koja nije izvršena, u opravdanim slučajevima, može se razriješiti, a s obzirom da ju razrješava samo papa, naziva se Petrova povlastica

Pavlova povlastica se temelji na 1 Kor 7,12-15, a prema njoj ako su dvije nekrštene osobe sklopile ženidbu pa se jedna od njih kasnije krsti, a ona druga vrijeđa Boga i ne želi živjeti u miru, ide se u korist vjeri, što znači da se takva ženidba može razriješiti, a mjerodavna je Sveta Stolica.