Utorak, 5 srpnja

Oznaka: milost

Patnja
Kroz filozofsku prizmu

Patnja

Nemam odgovor. Moja bliskost s Bogom ne uključuje tajno znanje. Ja nemam odgovor na pitanje koje mi drugi postavlja o smislu njegove patnje. Ili smrti. Smeta mi zahtjev: Ti moraš imati odgovor, jer tebe je Bog pozvao, za razliku od mene. Božji poziv ne uključuje sve odgovore. I sva rješenja. Biti blizu Bogu ne donosi uvijek sa sobom olakšanje. Ponekad je obrnuto. Zapravo često je suprotno. Na mene se stavlja prevelik i pretežak teret očekivanja. Ne mogu uvijek obrazložiti razlog nade koja je u meni. Mogu razumski, ali ne egzistencijalno. Barem ne uvijek. Pružanje utjehe je jedno. I podrške. I biti blizu drugom dok pati. Ništa od ovoga nije slično onomu kada onaj koji pati iznese svoj radikalni zahtjev da na zašto i čemu njegove patnje ja moram imati i znati apsolutan odgovor. Ako nema...
Grijeh
Kroz filozofsku prizmu

Grijeh

Kada me grijeh zarobi, dva odgovora ne pronalazim. Oba uključuju zašto. Zašto ustati i zašto se boriti. U razdobljima grijeha nema odgovora na ova dva pitanja. Pronaći se ne mogu. Grijeh ih ne nudi. Grijeh je iskustvo magle. Proces skrivanja. U razdobljima grijeha ne postoji jasan pogled na milost. Postoji rezignacija. I postoji razočaranje. Jedno iskustvo bezvoljnosti. Tup osjećaj da se ništa nije postiglo. Baš ništa. U Pismu često nailazim na redak: Idi i ne griješi više. Od ovoga idi više me zanima ovo ne griješi više. Zašto kad već nema promjene? Ja se nisam pomaknuo s mrtve točke. Kada bi bilo moguće, ja bih najradije da me jednom zasvagda oslobodiš. Ali, i tu sam ponekad opasno dvoličan. Ja bih da me oslobodiš osjećaja rezignacije i razočarenja. Ne bih da me oslobodiš grijeha. Ne...
Tko je odgovoran
Kroz filozofsku prizmu

Tko je odgovoran

Odnedavno primjećujem. Zašto nisam sposoban kad razgovaram s tobom govoriti o sebi i samo o sebi? Zašto moram govoriti o drugom? Potreba prokazati drugog. U svakoj svojoj molitvi dodati jedan onaj… ali on ili ona. I kad molim za druge kao da je to neiskreno. Drugom i za drugoga stvarno ne želim tvoju podršku i milost. Postoji u meni težnja. Ispričavati sebe pred tobom prebacujući krivnju na drugoga. Rekao bih kako negdje u meni ima smišljene nesposobnosti. Ja ne želim i odbijam susresti samog sebe. Umanjujem svoju odgovornost. Ne priznajem svoju grešnost. Kada i jesam ja i samo ja u pitanju, uvijek ću naći i nekoga drugog uz mene. I tako mogu razvijati svoje optužbe. I osude. Ako nije kriv drugi koji je ovdje i sada sa mnom, kriv je onaj drugi iz prošlosti. I ta prošlost koju optužujem...