Utorak, 17 svibnja

Oznaka: smrt

Kršćanstvo doma
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo doma

Kad majka umre i dom se ugasi. Tako nekako se kaže. Ali, ne događa li se slično kad umre i otac, ili brat, ili sestra, sin ili kći? Smrt nekoga od njih ostavlja iza sebe opustošen dom ili barem poluprazan. Gubitkom doma ili njegovim nestankom gubi se neki temelj. Nisu u pitanju samo zidovi. Broj kvadrata. Prostor. Nešto sam u sebi izgubio ostavši bez doma. Osjećam da sam u nekom pogledu postao siroče. Bez temelja. Bez usmjerenja. Bez smjera. Dom nije fizički prostor. Puko mjesto odrastanja. Dom je mjesto smisla. I svrhe. Kroz dom se upija ono temeljno što kasnije biva nemoguće ukloniti iz sebe. I svog života. Ja sam u neku ruku kao i mnogi slični meni bez doma. Fizički imam gdje živjeti, ali moj dom je duhovno opustošen. Tolikih nema i toliki nedostaju. Kažeš mi kako u kući tvog Oca ima...
Kršćanstvo groba
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo groba

Nemam odgovor na pitanja. Ne mogu sebi odgovoriti. Ne znam kako. Drugi očekuju od mene odgovore. Naučeni su kako sam, za razliku od njih, bliže tebi i jer sam bliže imam privilegiju znati ono što oni ne mogu. Ali ja nemam odgovore. Ne znam što bih odgovorio ocu koji me pita zašto je njegovo devetogodišnje dijete umrlo od teške bolesti? Ili majci tog djeteta. Zašto se događa kataklizma koja u trenu ubija tisuće ljudi i ne pravi razliku između loših i dobrih? Ne umijem objasniti drugima zašto nijedan grob nije prazan poslije tri dana. Grobovi ostaju ispunjeni kostima. Njihove molitve izgleda ostaju neuslišane. Nitko se njihov još nije vratio iz mrtvih. Nisam jednom stajao nad svježe iskopanim grobom i pitao se zašto. Ponekad u budućnosti vidim i svoj vlastiti grob i pitam ima li išta onkr...
Kršćanstvo samoće
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo samoće

Umre siromah i bi odnesen u krilo Abrahamovo. Umre i bogataš i bi pokopan. Već ove dvije rečenice upućuju na jednu jezičnu neobičnost. Zajedništvo u prvoj rečenici i samoća u drugoj. Za bogataša se čak ne spominje da je netko bio na njegovu sprovodu. Ništa. Tek šturi podatak kako bi pokopan. Siromah pak odlazi prema osobi, iako je vrlo moguće kako bi sahranjen kao stranac i nepoznat čovjek. Možda je bilo i obrnuto. Bogataš bi sahranjen uz silne mase ljudi, uz beskrajne komemoracije i hvalospjeve, a izgledno je da i mnogi gradovi i ulice nose njegovo ime i imaju brončana poprsja na svakom važnijem gradskom trgu. O siromahu se ne zna ni gdje mu je grob. S ove strane života siromah je žrtva socijalne samoće koja za njega postaje i egzistencijalna. Nema pristupa stolu za blagovanje, a to zn...
Kršćanstvo čekanja
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo čekanja

Ima ugodnih čekanja. Takvih u kojima čovjek iščekuje dobro. Kao što mlada obitelj čeka rođenje prvog djeteta. Ili čekanje dana vjenčanja. Čekanje proslave. Čekanja nekoga koga dugo nismo susreli i vidjeli. Čekanje djeteta kada roditelji trebaju doći s posla. Život je ispunjen dobrim i ugodnim čekanjima. Neka su kratka i svakodnevna. Neka su duža i događaju se rijetko. Jednom mjesečno. Jednom godišnje. Jednom u nekoliko godina. Dobra čekanja su ona koja imaju takvo objašnjenje koje u nama izaziva radost i ispunjenje. Što čeka mladi bračni par? Svoje prvo dijete kojemu žele pružiti dio od svoje zajedničke ljubavi. Što čeka dijete? Majku ili oca da dođe s posla jer će mu pomoći oko zadaće, nešto donijeti. Što čekamo dok gledamo avion koji upravo slijeće? Prijatelja kojega dugo nismo susrel...
Kršćanstvo smrti
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo smrti

Pisanje o smrti izaziva dvostruki otpor. Jedan je posve osoban i intiman. Pisati o njoj nekako uključuje i mišljenje o našem osobnom umiranju o kojem izbjegavamo misliti. Drugi se odnosi na druge i njihovo razumijevanje nas kao osobe. Možemo biti smatrani morbidnima jer pišemo o nečemu tako užasnom i mučnom. Strah i otpor prema smrti ipak nisu spriječili filozofa Vladimira Jankélévitcha da napiše jednu obimnu knjigu jednostavnog naslova Smrt. Jankélévitch razlikuje tri čovjekova odnosa prema smrti koje možemo nazvati smrt, smrt koja me se tiče i moja smrt. Prva među njima jednostavnog imena smrt je neosobna. Ona nije odnos prema smrti nepoznatih ljudi. Nije uopće odnos. Ona je konstatacija. Tvrdnja i izričaj o tome kako postoji smrt. I ništa više. S njom nije moguć nikakav odnos osim na...
Čovjek pred pitanjem smrti i kršćanska nada u vječni život
Vjeronauk - srednja škola

Čovjek pred pitanjem smrti i kršćanska nada u vječni život

Uvod Prirodno je i vlastito čovjekovu biću da osjeća određenu nelagodu pred budućnošću, jer ne zna što ga čeka u životu. Još je veća ta nelagoda, koja nerijetko prelazi u ozbiljan strah, kad je u pitanju razmišljanje o kraju života, o vlastitoj smrti ili o smrti drugih dragih osoba. Ipak, Evanđelje i učenje Crkve nas potiče da na kraj života gledamo svjetlom vjere, svjesni da je i sam Bog - Isus Krist - živio na zemlji i iskusio grozotu smrti, ali i uskrsnuo i nama otvorio vrata uskrsnuća. Upravo ta nada u uskrsnuće, koju nam je Bog darovao po Kristovoj muci i smrti, otkupivši nas od grijeha, potiče nas da na sve ono što nas čeka poslije ovoga života treba gledati očima vjere i u svjetlu svega onoga što je Krist objavio. Poslovice i misli o smrti Ljudi su uvijek pokazivali pos...
Život poslije života poslije smrti [video]
Lectio Brevis

Život poslije života poslije smrti [video]

Svi kršćani vjeruju da smrt nije kraj, da postoji život poslije smrti. Zapravo, jer gotovo sve religije vjeruju u život poslije smrti mnogi od nas staju na tome i misle da je tu priči kraj ili barem nisu svjesni da postoji nastavak. Naime, preostaje još završni čin, a to je život poslije života poslije smrti.
Smrt i mi
Očima svećenika

Smrt i mi

Čitav život tražimo smisao u besmisli, prolazimo mračnim stranama povijesti ljudskoga roda, sadašnjosti koja nas zbunjuje. Nerado ulazimo i smisao i besmisao smrti. Nju pripisujemo drugima i uvijek su oni na redu a mi zaštićeni mladošću, lijekovima i dugovječnosti naših djedova i baka. Živimo u sadašnjem vremenu sa svime što ono nosi. Ma koliko da ima vrijednosti u njemu, smrt ga čini bezvrijednim jer je kratak, prožet svime od boli do radost. Kako nam se pričinja da ovaj život nema Bog zna kakve vrijednosti za koje se isplatilo roditi bez vječnosti koja iza smrti dolazi. Čitamo Pavlove poslanice gdje on piše Filipljanima da je „smrt dobitak“. Ne postoji kobni rascjep između života i smrti jer je to samo logičan, od Boga obećan, prijelaz u novi život. U Isusovu životu i riječima koje...