23. prosinca: O, Emanuele
Predpjev sa zazivnim O, za dan 23. prosinca u latinskom izvorniku i hrvatskom prepjevu glasi:
|
O Emmánuel, |
Emánuele, Spase blag, |
Njegov je doslovan hrvatski prijevod:
O, Emanuele, Kralju i Zakonodavče naš, Očekivanje narodâ i Spase njihov: dođi spasiti nas, Gospodine, Bože naš.
Stariji hrvatski prijevod iz 1923.:
„O Emanuele, Kralju i zakonošo naš, očekivanje naroda i Spasitelju njihov: dođi da nas spasiš, Gospode Bože naš“.[2]
i iz 1934.:
„O Emanuele, Kralju i zakonošo naš, iščekivanje naroda i Spasitelju njihov; dođi da nas spasiš, Gospodine, Bože naš“.[3]
Latinski napjevi mogu se slušati ovdje i ovdje, a hrvatski ovdje.
Svetopisamski izvori
O Emmánuel
„Propter hoc dabit Dominus ipse vobis signum: ecce virgo concipiet, et pariet filium, et vocabitur nomen ejus Emmanuel“ (Isaias 7, 14) –
„Zato, sâm će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!“ (Izaija 7, 14);
„Sego radi samь Gospodь dastь vamь znamenie. Se dêva v črêvê počnetь i poroditь sina, i narečet’ se ime emu Em’manuelь“ (Hrvojev misal);
„Sego radi samь Gospodь dastь vamь znamenьe. Se deva začnetь i poroditь sina, i narečet se ime nego Emanuelь“ (Šimun Kožičić Benja);
„A za to dati će vam Gospodm sâm zlamenje: evo će divica začati i roditi će sina, i zvati će se jime njegovo Emanuel“ (Bernardin Drvodilić Splićanin);
„Toga radi će sâm Gospodin dati vami zlamenje. Ovo će djevica začeti i poroditi će sina, i prozvat će se ime njegovo Emanuel“ (Ivan Drkoličić Ričić);
„Zato će Gospodin dati isti vami zlamenje: Evo će Djevica začeti i poroditi će Sina, i zvati će se ime njegovo Emmanuel, s nami Bog“ (Bartol Kašić);
„Zato će vam dati Gospodin isti zlamen. Evo će divica začet’, i porodit’ sina, i zvati će se ime njegovo Emanuel“ (Petar Katančić);
„I zato će vam Gospodin dati zlamenje. Evo će divica začeti i poroditi sina, koj će biti nazvan Emanuel“ (Ivan Matij Skarić);
„Zato će vam sam Gospod dati znak: Eto djevica će zatrudnjeti (zanositi), i rodit će sina, i nadjenut će mu se ime Emanuel“ (Francisko Iveković);
„Zato će vam znak dati sâm Gospod: Gle, djevica će zatrudnjeti i rodit će sina i dat će mu ime Emanuel“ (Lujo Bakotić);
„Zato će vam sâm Svemogući dati znak: Eto, djevica će začeti i roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel“ (Ivan Evanđelist Šarić);
„Zato će vam, evo, sâm Gospodin dati znamenje: Djevica će začeti i roditi sina; nadjenut će mu ime: Imanuel“ (Silvije Grubišić);
„Ecce virgo in utero habebit, et pariet filium: et vocabunt nomen ejus Emmanuel, quod est interpretatum Nobiscum Deus“ (Matthaeus 1, 23) –
„Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!“ (Matej 1, 23);
„Evo će dievica u utrobi imati i roditi će sina i zvati će se ime njegovo Emanuel, koje istomačeno jest S nami Bog“ (Bartol Kašić);
„Evo će divica u utrobi imat, i porodiće sina: i zvati će se ime njegovo Emmanuel, što je iztomačeno: Bog s nami“ (Petar Katančić);
„Ovo! Devica bude noseča, i bude porodila sina; i zvali budu ime njegovo Emanuel, to je to; Bog z nami“ (Ivan Rupert Gusić);
„Evo će Divica začeti, i poroditi sina, i oni će mu nazvati ime Emanuel, što iztumačeno zlamenuje s nami je Bog“ (Ivan Matij Skarić);
„Eto, Djevica će zatrudnjeti i rodit će Sina, i nadjenut će mu se ime Emanuel, koje će reći: S nama Bog“ (Josip Stadler);
„Eto, Djevica će začeti i rodit će sina, i nadjenut će mu ime Emanuel, to znači: Bog s nama“ (Franjo Zagoda);
„Gle, djevica će zatrudnjeti, i rodiće sina, i njemu će se nadjenuti ime Emanuel, koje znači: s nama Bog“ (Lujo Bakotić);
„Eto, djevica će začeti i roditi sina i dat će mu se ime Emanuel, to znači Bog s nama“ (Ivan Evanđelist Šarić);
„Evo, djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu se ime Emanuel, što znači: Bog s nama“ (Gracijan Raspudić);
„Evo, Djevica će zatrudnjeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel, što znači: Bog je s nama“ (Ljudevit Rupčić);
„Evo, Djevica će zatrudnjeti i roditi sina. Nazvat će ga ‘Emanuel’, što znači ‘Bog je s nama’“ (Vinko Mamić);
Rex et légifer nóster: „Dominus enim judex noster, Dominus legifer noster, Dominus rex noster, ipse salvabit nos“ (Isaias 33, 22) –
„Jer Gospodin je sudac naš, Gospodin je zakonodavac naš, Gospodin je kralj naš – On će nas spasiti“ (Izaija 33, 22);
„Gospodin bo sudac naš, Gospodin zakonoša naš, Gospodin kralj naš: isti će nas spasiti“ (Petar Katančić);
„Jer je Gospodin naš sudac, Gospodin je koji nam postavlja zakone, Gospodin je kralj naš, on će nas spasiti“;
„Jer je Gospod naš sudac, Gospod nam zakone daje, Gospod je naš kralj; on je naš spasitelj“ (Lujo Bakotić);
„Gospod sudac i naš zakonodavac, Gospod, kralj naš i naš spasitelj“ (Silvije Grubišić);
„Jer Gospodin je naš sudac Gospodin je naš zakonodavac, Gospodin je naš kralj, i on će nas spasiti“ (Mladen Horvat).
exspectátio géntium
„Non auferetur sceptrum de Juda, et dux de femore ejus, donec veniat qui mittendus est, et ipse erit expectatio gentium“ (Genesis 49, 10) – Postanak 49, 10:
„Ne će biti odnesena šibika od Jude, ni vojvoda od stegna njegova dokle dođe koji ima biti poslan; i on će biti čekan’je od narodâ“ (Bartol Kašić);
„Ne će se odnesti šibka od Jude, i vojvoda od stegna njegovog’, dok ne dojde, koji se poslat ima: i On će biti čekanje narodah“ (Petar Katančić);
„Žezlo ne će odstupiti od Jude, ni vojskovođa od njegovih bokuh, dokle ne dojde oni, koji ima biti poslan, koga čekaju narodi“ (Ivan Matij Skarić);
„Ne će se uzeti žezlo od Jude ni vođ od bedrice njegove, dokle ne dođe Onaj koji se ima poslati, i On će biti očekivanje narodima“ (Valentin Čebušnik);[4]
„Exspectatio Israel, salvator ejus in tempore tribulationis“ (Ieremias 14, 8)
„o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje!“ (Jeremija 14, 8);
„Čekanje Israela, spasitelj njegov u vrime nevoljenja“ (Petar Katančić);
„Ti ufanje Israela, i njegov shranitelju u vrime nevolje“ (Ivan Matij Skarić);
„Nado Izraela, spasitelju njegov u vrijeme nevolje“ (Ivan Evanđelist Šarić i Božo Lujić);
„Nado Izraela! Spasitelju njegov u nevolji“ (Silvije Grubišić);
et Salvátor eárum
„Ego sum, ego sum Dominus, et non est absque me salvator“ (Isaias 43, 11) –
„Ja sam, ja sam Gospodin, i nije izvan mene spasitelj“ (Petar Katančić);
„Ja sam, ja sam Gospodin, i osim mene nema spasitelja“ (Milan Rešetar);
„Ja, jedino Ja jesam Gospod, osim mene nema pomoćnika“ (Ivan Evanđelist Šarić);
„osim mene nema Gospodina, spasitelja nema“ (Silvije Grubišić);
„Doista, ja sam Gospodin, i osim mene nema spasitelja“ (Mladen Horvat);
„Rorate, caeli, desuper, et nubes pluant justum; aperiatur terra, et germinet Salvatorem, et justitia oriatur simul: ego Dominus creavi eum“ (Isaias 45, 8) –
„Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite Pravednika! Neka se otvori zemlja i neka iz nje nikne Spasitelj! I neka se pravednost uzdigne zajedno s Njim. Ja, Gospodin, stvorio sam Njega“ (Izaija 45, 8);
„Rosite, nebesa, sviše, i oblaci daždite Pravьdьnago. Otvrze se zemla i rodi Spasitela. I pravda da kupn’no vsiê. Azь Gospodь stvorih’ ju“ (Hrvojev misal);
„Rosite, nebesa, sviše, i oblaci dažĵite Pravadnago. Otvori se zemla i rodi Spasitela. I pravda da vsiêetь vkupь. Azь Gospodь stvorih Ga“ (Šimun Kožičić Benja);
„Rosite, nebesa, odzgora, i oblaci daždite Pravednoga. Otvòri se zemlja, tere poròdi Spasitelja. I pravda da isteče jednaga; Ja, Gospodin, satvorio sam Njega“ (Ivan Drkoličić Ričić);
Rosite nebesa odzgor, i oblaci neka kiše Pravednog’; otvorila se zemlja i proklicala Spasitelja, i pravica se izdala skupa: ja Gospodin stvorih Njega“ (Petar Katančić);
„Rosite nebesa ozgora, i oblaci neka dažde Pravednoga; neka se raztvori zemlja, i neka uplodi Spasitelja, i neka skupa s Njime pronikne i pravednost. Ja sam Gospodin, koj Ga stvaram“ (Ivan Matij Skarić);
„Rosite, nebesa, ozgo, i oblaci neka kaplju pravdom, neka se otvori zemlja i neka rodi spasenjem i zajedno neka uzraste pravda; ja Gospodin stvorih to“ (Milan Rešetar);
„Rosite, nebesa, odozgor! Oblaci, kapajte blagoslovom! Neka se otvori zemlja, da procvate spasenje. I neka ona iznikne blagoslovom! Ja, Gospod, to ću stvoriti“ (Ivan Evanđelist Šarić);
„Poput rose, o nebesa, neka pravda ozgo siđe, kao blagu kišicu nek je nebo dolje spusti! Nek se zemlja rastvori: spasenjem propupa; nek ujedno rodi i pravednost! Glavom ja, Gospodin, to sam stvorio“ (Silvije Grubišić);
„Rosite nebesa odozgo, i neka oblaci kapaju pravednošću. Neka se rastvori zemlja, neka urodi plod spasenja. I neka zajedno s tim proklija pravednost. Ja, Gospodin, to stvaram“ (Mladen Horvat);
„Vere tu es Deus absconditus, Deus Israel, salvator“ (Isaias 45, 15) –
„Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj“ (Izaija 45, 15);
„Zaisto si Ti Bog sakriven, Bog Israela, spasitelj“ (Petar Katančić);
„Ti si doisto skriveni Bog, Bog, Israelov spasitelj“ (Ivan Matij Skarić);
„Da, ti si Bog koji se kriješ, Bog Izraelov, spasitelj“ (Milan Rešetar);
„Ali si ti Bog koji se kriješ, Bože Izraelov, spasitelju!“ (Lujo Bakotić);
„Zaista, ti si Bog s tajnim osnovama, Bog Izraelov, spasitelj!“ (Ivan Evanđelist Šarić);
„zaista drugog Boga nema, osim skrivenog Boga, Boga Izraelova – spasitelja!“ (Silvije Grubišić);
„Ali doista, Ti si skriveni Bog, Izraelov Bog, Spasitelj“ (Mladen Horvat);
véni ad salvándum nos Dómine Déus nóster
„speramus in Deum vivum, qui est Salvator omnium hominum, maxime fidelium“ (Prima ad Timotheum 4, 10) –
„jer se pouzdajemo u Boga živoga, koji je Spasitelj svih ljudi, ponajpače vjernikâ“ (Prva Timoteju 4, 10);
„ere ufamo u Boga živoga, koji je spasitelj svih ljudi, navlastito vjernika“ (Bartol Kašić);
„jerbo se ufamo u Boga živog, koji je Spasitelj sviuh ljudih, najvećma virnih“ (Petar Katančić);
„ufamo se vu Boga živoga, koj je Zveličitel vseh ljudeh, največ verneh“ (Ivan Rupert Gusić);
„jer se ufamo u živoga Boga, koj je shranitelj svih ljudih, a navlastito pravovirnih“ (Ivan Matij Skarić);
„jer se uzdamo u Boga živa, koji je spasitelj svim ljudem, a osobito vjernim“ (Bogoslav Šulek);
„jer se uzdamo u Boga živa, koji je spasitelj svima ljudima, a osobito vjernima“ (Milan Rešetar);
„jer se uzdamo u Boga živoga, koji je spasitelj svim ljudima, a osobito vjernicima“ (Franjo Zagoda);
„jer se uzdamo u Boga živoga, koji je spasitelj svim ljudima a osobito vjernima“ (Lujo Bakotić);
„jer se uzdamo u Boga živoga, koji je Spasitelj svih ljudi, a osobito vjernikâ“ (Ivan Evanđelist Šarić);
„postavili smo svoju nadu u živoga Boga, koji je spasitelj svih ljudi, navlastito vjernika“ (Gracijan Raspudić);
„jer postavili smo svoju nadu u živoga Boga, Spasitelja svih ljudi, osobito vjernikâ“ (Ljudevit Rupčić);
„jer se uzdamo u živoga Boga koji je Spasitelj svih ljudi, posebno vjernika“ (Mato Zovkić);
„Apparuit enim gratia Dei Salvatoris nostri omnibus hominibus“ (Ad Titum 2, 11) –
„Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi“ (Titu 2, 11);
„Êvi se milostь spasitela našega Boga vsimь človêkomь“ (Hrvojev misal);
„Êvi se milostь Boga spasitela našego vsimь človêkomь“ (Šimun Kožičić Benja);
„skazala se jest milost Boga i Spasiteja našega fsim ljudem“ (Bernardin Drvodilić Splićanin);
„Ukaza se milost Boga, Spasitelja našega, svijem ljudem“ (Ivan Drkoličić Ričić);
„Prikazala se je bo milost Boga, spasitelja našega, svima ljudem“ (Bartol Kašić);
„Ukaza bo se milost Božja Spasitelja našeg svima ljudma“ (Petar Katančić);
„Ar skazala se je milostča Boga, Zveličitela našega vsem ljudem“ (Ivan Rupert Gusić);
„Prikazala bo se je milost Boga našega spasitelja svim ljudem“ (Ivan Matij Skarić);
„Jer se pokaza milost Božja koja spasava sve ljude“ (Bogoslav Šulek);
„Pokaza se milost Boga, Spasitelja našega, svim ljudima“ (Francisko Iveković);
„Jer se pokazala milost Božja, koja spasava sve ljude“ (Franjo Zagoda);
„Jer se pokaza milost Božja, koja je izvor spasenja za sve ljude“ (Lujo Bakotić);
„Jer se pokaza milost Božja, koja spasava sve ljude“ (Ivan Evanđelist Šarić);
„Uistinu se očitova Božja milost, spasonosna za sve ljude“ (Gracijan Raspudić);
„pojavi se milost Božja koja je spasonosna svim ljudima“ (Ljudevit Rupčić);
„Uistinu, milost Boga Spasitelja očitovala se svim ljudima“ (Mato Zovkić).
„exspectantes beatam spem, et adventum gloriae magni Dei, et Salvatoris nostri Jesu Christi“ (Ad Titum 2, 13) –
„iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista“ (Titu 2, 13);
„Čajuće blaženogo upьvaniê i prišastiê slavi velikoga Boga i Sьpasitela našego Isusa Krsta“ (Hrvojev misal);
„čekaûĉê blaženago ufanьê i prišastvo slavi velikago Boga i Spasitela našega Boga“ (Šimun Kožičić Benja);
„čekajući blaženo ufanje i prišastje slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isukrsta“ (Bernardin Drvodilić Splićanin);
„očekivajući blaženo ufanje i prišastje slave velikoga Boga i Spasitelja našega Jezusa Isukrsta“ (Ivan Drkoličić Ričić);
„čekajući blaženo ufan’je i došastje slave velikoga Boga i spasitelja našega Isukarsta“ (Bartol Kašić);
„čekajući blaženo ufanje, i došastje slave velikog Boga, i Spasitelja našeg’ Isusa Kersta“ (Petar Katančić);
„čakajuči blaženo ufanje, ter došestje dike velikoga Boga, i Zveličitela našega Jezuša Kristuša“ (Ivan Rupert Gusić);
„čekamo blaženo ufanje, i došastje slave velikoga Boga, i spasitelja našega Isusa Krsta“ (Ivan Matij Skarić);
„Čekajuć blaženu nadu i javljenja slave velikoga Boga i spasa našega Isukrsta“ (Bogoslav Šulek);
„čekajući blaženu nadu i dolazak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Hrista“ (Francisko Iveković);
„čekajući blaženu nadu i slavni dolazak velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista“ (Franjo Zagoda);
„očekujući blaženu nadu i pojavljenje slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista“ (Lujo Bakotić);
„Čekajući blaženu nadu i dolazak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista“ (Ivan Evanđelist Šarić);
„očekujući blaženu nadu i slavno pojavljenje velikog Boga i našeg Spasitelja Isusa Krista“ (Gracijan Raspudić);
„očekujemo blaženo ispunjenje naše nade: pojavljivanje Slave velikoga Boga i Spasitelja našega, Isusa Krista“ (Ljudevit Rupčić);
„Jer očekujemo blaženu nadu i slavno očitovanje velikog Boga i našeg Spasitelja Isusa Krista“ (Mato Zovkić).
Emanuel
Emanuel – hebrejski ‘Bog s nama’ – עמנואל/‛ammânû’êl – od אל/‘ĕl = Bog, i עמנוּ/‛ı̂mmânû = s nama. Ime je osmišljeno kako bi označilo da će Bog biti s narodom kao njegov zaštitnik, a rođenje Djeteta bit će znak ili zalog toga.
Emanuel je složenica; čine je hebrejski prijedlog עִם/ʿim = s, zamjenica prve osobe množine נוּ/nū = nas, i imenica אֵל/ʾēl = Bog, što daje ispovijed: „Bog s nama“. Više od osobnoga imena, to je izjava kojom se proglašava Savez preko kojega je Bog nazočan u Svom narodu. Novi Zavjet navodi Izaiju 7, 14 u Mateju 1, 23, prepoznajući Isusa Krista kao ispunjenje proročkoga imena.
Izaija je to proročanstvo izrekao tijekom sirsko-efrajimske krize (oko 734. prije Krista), dakle više od sedam stoljeća prije Isusova rođenja. Judejski kralj Ahaz bio se suočio s navalom Arama i Izraela:
„Tada aramejski kralj Resin i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraela, pođoše u rat protiv Jeruzalema. Opsjedoše ga, ali ga ne mogoše osvojiti“ (Druga o Kraljevima 16, 5).
Bog je poslao Izaiju da uvjeri prestrašena vladara kako Davidova dinastija ne će pasti. Znamen o rođenju Emanuela proteže se izvan te krize, usidravajući nadu u Davidov savez:
„I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski. Ali svoje naklonosti ne ću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od Šaula koga sam uklonio ispred tebe. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda“ (Druga Samuelova 7, 12–16).
Matej rabi to ime kao izraz mesijanskoga položaja Novorođenoga i njime označava narav i položaj Gospodina Isusa. Ono je jamstvo kako je Bog sa svojim narodom, a ime koje je prorok odredio ima potpuno ispunjenje u svojoj primjeni na Pomazanika (Mesiju, Krista), koji je zalog i pokazivanje Božje nazočnosti, pomoći i zaštite te je prikladan izraz događaja čudesnoga Utjelovljenja i Rođenja.
Emanuel je vrhunac niza Božjih obećanja:
Izaku: „Ne boj se, ja sam s tobom! (Postanak 26, 24);
Jakovu: „Dobro znaj: ja sam s tobom“ (Postanak 28, 15) i „ja ću biti s tobom“ (Postanak 31, 3);
Mojsiju: „Ja ću biti s tobom“ (Izlazak 3, 12; 4, 12.15);
Jošui: „ja ću biti s tobom“ (Ponovljeni zakon 31, 23; Jošua 1, 5); „neka znaju da sam s tobom“ (Jošua 3, 7);
Gideonu: „ja ću biti s tobom“ (Sudci 6, 16);
Salomonu: „ja ću biti s tobom“ (Prva o Kraljevima 11, 38);
izraelskomu narodu: „S nama je Gospodin“ (Brojevi 14, 9; Druga Ljetopisa 32, 8; Psalam 46, 8.12); „Ne boj se jer ja sam s tobom“ (Izaija 41,10; 43, 5); „Ja sam s tobom da te izbavim“ (Jeremija 30, 11; 46, 28);
Jeremiji: „Ja sam s tobom da te izbavim“ (Jeremija 1, 8.19; 15, 20);
Pavlu: „ja sam s tobom“ (Djela apostolska 18, 10).
„Bog [je] s nama!“ ujedno je spontani usklik od sreće, zadovoljstva, osjećaja blagoslovljenosti. Ime Emanuel utjelovljuje optimizam.
To da je Bog s nama ključna je povlastica Izabranoga naroda. To što je Bog nevidljivo prebivao na Kovčegu Saveza, što je njegova Slava ispunjavala Hram, što je „bio s njima“, to je uvjeravanje održavalo Izrael u osjećaju povjerenja i sigurnosti.
Utjelovljenje, tj. ušatorenje Boga u ljudskome rodu prorokovano je u Starome Zavjetu, kada Mudrost za sebe kaže: „Na visinama nebeskim razapeh šator svoj“ (Sirah 24, 4) i potom prima nalog: „Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari… òdrēdī mjesto za šator moj i reče: ‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu’.“ (Sirah 24, 8). Pavao ne ostavlja dvojbu o tomu tko je Mudrost – Krist je „Božja Mudrost“ (Prva Korinćanima 1, 24) i „mudrost od Boga“ (Prva Korinćanima 1, 30). Tako se pokazuje da je Druga Božanska Osoba, Mudrost, naslovnik, utemeljitelj i imenodavatelj mudrosti.
Vratimo se imenu Emanuel. Sv. Toma Akvinski uči:
„U tome što se naziva Emanuel, prevedeno S nama Bog, označava se uzročnik spasenja, koji je sjedinjenje božanske i ljudske naravi u osobi Sina Božjega, po kojem je postalo da Bog bude s nama“.[5]
Bog i čovjek susreću se u jednoj osobi. Bogočovjek je Posrednik između Boga i ljudi. Svrha imena Emanuel nije toliko povezati ime kojim bi se Krist obično trebao nazivati, koliko opisati njegovu narav i službu; kao što se čita da Mu je ime: „Čudesni, Savjetnik, Bog, Silni, Otac vječni, Knez mira“ (Izaija 9, 5) i da će Ga nazivati „Gospodin, Pravda naša“ (Jeremija 23, 6).
Izvanrednu narav Izaijina proročanstva o začeću i rođenju Emanuela čini činjenica da je prema Izaiji 9, 5, sâm Emanuel trebao biti פּלא/pala (čudo ili predivan). On bi bio Bog u tjelesnom samoočitovanju, i stoga „čudo“ kao osoba. Utjelovljenje boštva nesumnjivo je otajstvo koje nije bilo jasno objavljeno u Starom Zavjetu, ali veo nije bio toliko gust da neke zrake nisu mogle proći. Takva zraka, koju je duh proroštva usmjerio u Izaijin um, bila je pretkazanje Emanuela. Ali ako je Mesija trebao biti Emanuel u tom smislu, da bi On sâm bio El (Bog), kako prorok izričito potvrđuje, Njegovo rođenje također mora nužno biti divno ili čudesno.
`Alma o kojoj govori Izaija, parthénos (djevica) kako je jednoznačno prevodi Septuaginta i virgo (djevica) kako je prevodi Jeronim u Vulgati, nastavila je poticati istraživanje.
„To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima, koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći: bî im objavljeno da ne sebi, nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nadà što se i anđeli žude nadviti“ (Prva Petrova 1, 10–12).
Isusovo začeće po Duhu Svetome (Matej 1, 20), Njegovo utjelovljeno služenje (Ivan 1, 14) i Njegova trajna nazočnost nakon uskrsnuća („Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“, Matej 28, 20) potvrđuju naslov Emanuela. Novi Zavjet nikada ne bilježi „Emanuel“ kao Njegovo svakodnevno ime, ali to jest teološka oznaka koja ističe Njegov božanski identitet:
„Tko je vidio mene, vidio je i Otca“ (Ivan 14, 9);
„u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva“ (Kološanima 2, 9)
i posredničko poslanje:
„jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus“ (Prva Timoteju 2, 5);
„Nego, vi ste pristupili… Posredniku novoga Saveza – Isusu – i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove“ (Hebrejima 12, 22.24).
Od Rajskoga vrta
(„Uto čuju korak Gospodina, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca“ – Postanak 3, 8)
preko šatora
(„Neka mi sagrade svetište da mogu boraviti među njima“ – Izlazak 25, 8)
do novoga stvaranja
(„Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima“ – Otkrivenje 21, 3),
Božja je namjera prebivati s čovječanstvom. Emanuel je ključna točka te putanje.
Znamen naviješten kralju Ahazu potvrđuje da Davidov savez nije otpao i da ne će propasti; Bog je s Davidovom kraljevskim lozom unatoč privremenu otpadništvu.
Emanuel utjelovljuje otajstvo Riječi koja je postala pȕt (Ivan 1, 14a); boštvo i čovještvo sjedinjuju se bez pomutnje, osiguravajući otkupljenje:
„Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sâm On tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći (Hebrejima 2, 14–17).
Emanuel je više od proročkoga naslova; to je srce povijesti otkupljenja, koje ističe kako Svemogući odlučuje biti nazočan sa svojim narodom. Ukorijenjeno u Izaijinu uvjeravanju i ostvareno u osobi i djelu Isusa Krista, to ime jamči i sigurnost Božjih obećanja o Savezu i blizinu Njegove spasonosne milosti.
Pozivanje i dobrodošlica
Sveti Atanazije, govoreći o Utjelovljenju, kaže: „Bog je postao čovjekom kako bi nas učinio sličnima Bogu.“ Bog je sišao na zemlju kako bi nas poveo u Raj.
„U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja“ (Ivan 14, 2–3).
Došao je na zemlju preobraziti izobličenu sliku i sliku Bogu; izobličenu posljedicama grijeha. Došao je na zemlju spasiti nas od đavla, koji je knez ovoga svijeta; spasiti nas od svijeta, koji mami na trenutačno, ovozemaljsko, odvlači od vječnosti, i spasiti nas od pȕti ili vlastite grješne naravi koja je puno puta podlegla iskušenjima požude, vraga i svijeta.
Ezekiel je prorekao Njegovo poslanje napisavši:
„Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno“ (Ezekiel 34, 16).
Isus je potvrdio i ispunio to proroštvo i rekao:
„Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!“ (Luka 19, 10).
Bog dolazi biti s nama, ne osjećajno, nego sa svrhom. Želi ponovo zauzeti svoje pravo mjesto kao kralj. Zbog toga što smo puni ožiljaka i oslabljeni izvornim grijehom, svijet, pȕt i vrag, lako, u većoj ili manjoj mjeri, osvoje dušu. Bog više ne vlada kako bi trebao! Stoga dolazi ponovo zauzeti prijestolje naših umova i srca.
On dolazi i da nam dâ svoj Zakon. Budući da je Bog ljubav, to je zakon ljubavi i On zahtijeva ljubav prema zakonu. Zakon koji će dati bit će ispit naše ljubavi: „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati“ (Ivan 14, 15), reći će On. Opet, sentimentalnosti ovdje nema mjesta. Govoriti Mu da Ga ljubimo, a nastavljati kršiti Njegove zakone ne će Mu biti prihvatljivo: „Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam?“ (Luka 6, 46).
Ako želimo da Bog bude s nama, činiti nam je kako On kaže i držati Njegove zapovijedi:
„Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi moje ne čuva“ (Ivan 14, 23–24).
Pozivanje i dobrodošlica priređeno prema Antiphon No. 7 for December 23rd.
[1] Milan Pavelić, Crkveni himni, Zagreb, 1945., str. 42.
[2] Petar Vlašić, Hrvatski bogoslužbenik, Dubrovnik, 1923., str. 445.
[3] Život s Crkvom (Split), ur. Josip Kirigin, I/1934., br. 3 / 16. XII., str. 30.
[4] Žezlo označava kraljevsku vlast, a stegno zapovjedništvo nad vojskom, vojvodsku vlast. One su ostale u rukama Judina plemena, na njegovim bedrima, sve do Spasiteljevih vremena. Pred dolazak u tijelu Njega, koga su narodi s velikim čeznućem očekivali, ta se vlast uzela od Judina plemena i dala u ruke tuđinu Idumejcu Herodu Velikomu.
[5] Sv. Toma Akvinski, Suma teologije, III. dio, 37. pitanje, 2. članak, odgovor na 1. razlog.
