Nazivi korizmenih nedjelja

Korizma ima ukupno šest nedjelja, a od starine svaka od njih ima svoj naziv.

Prva korizmena nedjelja naziva se Čista, a tumačenje joj proizlazi iz činjenice da slijedi odmah nakon Čiste srijede ili Pepelnice. Po njima ulazimo u spremnost duhovnog i tjelesnog odricanja, tj. unutrašnjeg i vanjskog čišćenja.

Druga korizmena nedjelja ima naziv Pačista ili Pračista. Jedni je tumače da je još čišća od Čiste, a drugi, oslanjajući se na uobičajenu upotrebe prefiksa pa-, da je nešto slabijeg intenziteta od prethodne. Prefiks pak pra- upućivao bi na izvore pa bi po tom tumačenju značenjski ipak bila snažnija od Čiste.

Treća nedjelja korizme nije nikada dobila svoje ime, stoga joj je ta činjenica da ga nema kasnije i postala naziv – Bezimena.

Četvrta korizmena nedjelja naziva se Sredoposna, a tim se nazivom želi naglasiti da su vjernici u svom postu približno oko sredine. Točnije, sredina – od Pepelnice do Uskrsa – pada tri dana ranije, u četvrtak. Ona se naziva i Nedjelja Laetare (“Raduj se!”), a tada se umjesto ljubičastog liturgijskog ruha može uzeti ružičasto. Također se može diskretno ukrasiti oltar cvijećem, a orgulje mogu nešto jače, ali opet umjereno svirati.

Peta korizmena nedjelja nosi ime Gluha ili Glušnica. Do zadnje reforme kalendara 1969. nazivala se Nedjeljom Muke, odnosno tada su se počela čitati čitanja koja su snažnije upućivala na Kristovu žrtvu. Na tu Petu korizmenu nedjelju zastirali su se križevi i slike ljubičastim platnom (to se može i danas činiti), a orgulje više nisu svirale. Zbog takve tišine koja nagovješćuje ozbiljnost vremena koje slijedi, nazivala se i Glušnica.

Zadnja korizmena nedjelja je Cvjetna, a naziv joj dolazi od ophoda s grančicama koje vjernici nose u rukama kao spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem. I danas se ta nedjelja naziva Cvjetna ili Cvjetnica, ali ima i drugo ime, koje je u ranijim vremenima bilo vlastito prethodnoj – Nedjelja Muke, jer se tada umjesto Evanđelja čita ili pjeva Muka.