Suptilnost kardinala Ambonga u promicanju poligamije

Nadbiskup Kinshase i predsjednik Simpozija biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara (SECAM) kardinal Fridolin Ambongo Besungu široj je katoličkoj javnosti poznat po tome što se navodno usprotivio blagoslivljanju homoseksualnih parova nakon što je ono odobreno deklaracijom Fiducia supplicans, koju je u ime Dikasterija za nauk vjere i uz odobrenje pape Franje priredio i 18. prosinca 2023. objavio njezin predstojnik kardinal Victor Manuel Fernández. Međutim, iako su mediji uzdizali kardinala Ambonga na razinu heroja, valja uočiti da se on nije stvarno zauzimao protiv blagoslivljanja istospolnih parova i očuvanje učenja Katoličke Crkve o homoseksualnosti, nego je opiranje afričkih biskupa navedenoj Deklaraciji predstavio tek kao rezultat zaostalosti tamošnjeg naroda koji nije u stanju razumjeti suptilan jezik Fiducije supplicans. U tom svjetlu, suptilno je obezvrijedio mnoge afričke biskupe i biskupske konferencije koje su jasno rekle Ne! blagoslivljanju homoseksualnih parova, i to ne zbog razilaženja u pogledu kulture, nego jer je to protivno Božjim zapovijedima i učenju Katoličke Crkve. Na ovom portalu objavljeni su prijevodi niza takvih izjava, a ovdje ističemo samo one najsnažnije: kamerunskih i malavijskih biskupa. Drugim riječima, kardinal Ambongo prikriveno je promicao blagoslivljanje homoseksualnih parova. Ako se ima u vidu da je on član Vijeća kardinala savjetnika (tzv. C 9), tj. jedan od ukupno devet kardinala svijeta koji savjetuju papu Franju, jasno je da je bilo naivno misliti da bi se stvarno suprotstavio onome što je odobrio Papa. U tom nam je smislu jedino ostalo nerazumljivo kako takvu nedosljednost koju je pokazao kardinal Ambongo najveći broj medija nije prepoznao.

Ovih dana svjedočimo njegovoj novoj suptilnosti, a vezana je uz promicanje poligamije u Africi. I ona se, isto kao i kod Fiducije supplicans, opravdava kulturološkim razlozima, odnosno sofističkom tvrdnjom da Crkva u Africi podržava monogamiju, ali da isticanje doktrinarnih razloga nije dovoljno za tamošnji narod i zato to pitanje zahtijeva sveobuhvatan odgovor. On pak podrazumijeva traženje što prikladnijeg načina pastoralne potpore onima koji žive u poligamnim zajednicama, bez preciziranja što bi to konkretno značilo. Kardinal Ambongo svoje je misli podijelio u obraćanju sudionicima Sinode o sinodalnosti prvi dan njezina drugog zasjedanja, tj. 2. listopada 2024., kada je priopćio da će afrički biskupi raspravljati o nacrtu o poligamiji koji će izraditi radna skupina SECAM-a. Pritom je istaknuo dvije grupacije poligamista za koje treba osigurati hitnu pastoralnu skrb, uključujući i poliginiju i poliandriju, a to su kršteni katolici koji žive u poligamijskom zajedništvu i sudjeluju u aktivnostima župne zajednice, i nekršteni poligamisti koje privlači život i djelovanje Katoličke Crkve. Budući da je istaknuo da se između takvih ljudi i župnika mora ostvariti bratski dijalog pun poštovanja, odnosno da župnik treba predstavljati milosrdnog Krista koji traži ovce na duhovnim i egzistencijalnim periferijama, možemo pretpostaviti da pastoralna potpora podrazumijeva i na ovom polju odstupanje od učenja i ćudoređa Katoličke Crkve. Ne pronalazimo nikakvo izvješće na internetu prema kojem bi bilo tko od sudionika Sinode reagirao na obraćanje kardinala Ambonga o naznačenoj potpori poligamistima pa nam se čini logičnim zaključiti da u njemu ne vide nikakvu prepreku razumijevanju značenja jednosti i nerazrješivosti ženidbe.

Nasuprot tome, Crkva nema ovlasti mijenjati božanski zakon, a on je s obzirom na poligamiju određen u Mt 19,3-6:

„Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: ‘Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?’ On odgovori: ‘Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.’“

Evanđelje nas tako poučava da je Stvoritelj od početka stvorio muško i žensko, navodeći da će njih dvoje, a ne njih više ili njih puno biti jedno tijelo. Za razliku od kardinala Ambonga, to jasno ističu kamerunski, malavijski i drugi afrički biskupi u naznačenim izjavama. Zakonik kanonskoga prava u kan. 1056 tumači tu zapovijed navodeći jednost i nerazrješivost kao bitna svojstva ženidbe, a koja po sakramentu zadobivaju posebnu čvrstoću. Jednost se sastoji u tome da ženidbena veza uključuje samo jednu ženu i jednog muškarca koji se izricanjem privole u sakramentu ženidbe međusobno predaju i primaju, obećavajući jedno drugom vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, dok ih smrt ne rastavi, a iz toga se iščitava snaga i obveza nerazrješivosti. Poligamija je protivna prisezi koju su supružnici jedno drugom dali pa stoga za Crkvu vrijedi samo prvi sklopljeni brak, dok su svi ostali nevaljani.

Katekizam Katoličke Crkve u br. 2387 jasno obrazlaže ćudorednu neprihvatljivost poligamije ovim riječima:

„Može se shvatiti drama onoga koji, želeći se obratiti Evanđelju, mora otpustiti jednu ili više žena s kojima je godinama dijelio bračni život. Ipak mnogoženstvo je protivno moralnom zakonu. Ono se u temelju protivi ženidbenom zajedništvu: ‘izravno niječe Božji naum kakav nam je na početku objavljen; protivno je jednakom osobnom dostojanstvu žene i muža koji se u ženidbi jedno drugome daruju u posvemašnjoj ljubavi, koja je zbog toga jedinstvena i isključiva’. Kršćanin bivši poligamist teško je obvezan iz pravednosti poštivati obveze preuzete prema svojim bivšim ženama i svojoj djeci.“

Imajući u vidu takvo obvezujuće učenje Katoličke Crkve, a koje su u svojim izjavama o Fiduciji supplicans potvrdili i mnogi afrički biskupi, pitamo se što se može, a što ne može iščitati iz obraćanja kardinala Ambonga sudionicima Sinode o sinodalnosti, odnosno što podrazumijeva pastoral poligamista i njihovo praćenje. Ako se vratimo samo dvije-tri godine unazad, primijetit ćemo da se istim ponuđenim modelom naglašavanja milosrđa, razlučivanja i pastoralne potpore došlo do drastičnih promjena u Katoličkoj Crkvi, pa se tako danas bez ikakvih većih zapreka pripuštaju pričesti rastavljeni i ponovo civilno vjenčani, oni koji su sklopili homoseksualna partnerstva dobivaju ne samo spontane, nego i svečane blagoslove, isto tako mogu bez ikakvih zapreka i obveze života u skladu s učenjem Crkve krstiti dijete koje su stekli umjetnom oplodnjom, također mogu kumovati, tzv. transrodne osobe mogu ulaziti u posvećeni život itd. Pritom valja uočiti da su se svemu tome prije naznačenih dvije-tri godine gotovo svi vjernici u Hrvatskoj naveliko sablažnjavali, a danas to jedan dobar dio prihvaća kao autentično crkveno učenje, dok ustrajnost u obdržavanju božanskog i crkvenog zakona nazivaju radikalnošću.

Postoji li ikakva nada da će se drukčije zbiti sa suptilnim prijedlogom kardinala Ambonga o poligamiji i ima li on zadaću učiniti krhkom i razjedinjenom Afričku, a preko nje i cijelu Katoličku Crkvu?