18. nedjelja kroz godinu (B): Kruh života
Zamislimo najfiniju gozbu i nama najdraža jela. Počnemo s predjelom, pa nekoliko sljedova mesa, priloga, salata. Pa onda deserti, voće, sladoled. Nakon toga slijedi možda druga večera. Divota. I što se događa? Problem. Sutradan – mi opet gladni! Kako s hranom, tako i sa svim ostalima stvarima. Ima li tome kraja? Veli pjesnik: „Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije…“ Nikad nismo baš u svemu zadovoljni, uvijek nam nešto – barem malo – nedostaje. Isus uzima upravo hranu, odnosno kruh, da nam ukaže na pravo stanje stvari. Očito je, veli, da ćemo i od najfinijeg kruha opet ogladnjeti. Zato veli: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“
Pitanje je, dakle, kome idemo i što nas vodi. Znamo vrlo dobro – iako to n...