Ti si tamo zar ne? Kao što je tvoja ljudska ruka bila prikovana na križ,
Oznaka: sumnja
Zašto si zabranio đavlu da kaže tko si ti? U Pismima uporno zabranjuješ da Zlo
U Pismima pitaš a ti, što ti kažeš tko sam ja? Postavljaš pitanje koje za
Pitaš me kroz Pismo mogu li svom životu dodati pedalj? Ne znam. Ako postoji meni
Teško se othrvam toj pradavnoj napasti. Iskonskom grijehu. Izricanju presude nad tobom. Nesvjestan sam kako
Uslišit ćeš svaku moju molbu govoriš mi kroz Pisma. Znaš li od čega se sastoje
Takav je dojam. Nedostupan sam. Izgledam kao netko koga ništa ne zanima. I nitko. Kao
U Pismu mi kažeš kako je vjera već neko imanje onoga čemu se nadam, uvjerenost
Trenutak kad se prihvati kukavičluk. Spoznaja kako nemam hrabrosti. Kako bih to sakrio, upirem prstom
U Pismima čitam kako jednom od proroka obećavaš kako ćeš ga spasiti. I ja se
Moram ipak drugačije pročitati onaj redak iz Pisma upućen učenicima: A vi, što vi kažete
Iz moje nevjere proizlazi strah od ništavila i strah da ne postojiš. Strah od ništavila
Jer moj put nije tvoj put, stoji u Pismu. Tamo i piše kako ćeš me
Kad se susretnemo hoćemo li se razumjeti? Tako mi nekad zvuči riječ Pisma kad dođeš,
Odvikao sam se. Nemam više straha. Od preispitivanja. Ne bih mogao živjeti u vremenu kad
Kao i ti, imam svoj Getsemanski vrt. U njemu je nekoliko stabala masline, ima nešto
Što bi se promijenilo kad bih se odlučio vjerovati da te nema? Biti slobodan od