Srijeda, 16 lipnja

Obred vjenčanja nakon Drugog vatikanskog sabora: saborske rasprave i odredbe


1. Konzultacije prije saborskih zasjedanja


Glede nauka Drugoga vatikanskog sabora o ženidbi, ograničit ćemo se na Red sklapanja ženidbe, o čemu se govori u Sacrosanctum concilium (SC) 77 i 78. Pogledat ćemo kratko nastanak ta dva broja.[1] Prije samog zasjedanja Sabora i o ovome je pitanju konzultiran katolički episkopat.[2] Biskupi su tražili da se red slavljenja ženidbe posvema preradi na sljedeći način:

  • da bude uočljivija sakramentalnost ženidbenog slavlja;
  • da bude očito da taj sakrament podjeljuju sami mladenci;
  • da iz samog Reda bude vidljivo da je bračna ljubav slika ljubavi Kristove prema Crkvi;
  • da bude jasnije izražena veza između ženidbe i euharistije.[3]

Zanimljivo je da je bilo i biskupa koji su, naprotiv, tražili veću ujednačenost Reda vjenčanja u cijeloj Crkvi, očito smatrajući da je liturgijska ujednačenost jamstvo jedinstva same Crkve.[4]


2. Shema Pripravne komisije


Na samom početku komisija je svojoj potkomisiji dala sugestiju da se sakramentalna slavlja tako preurede da bolje izražavaju ono što čine, da slavlja budu prilagođena današnjem vremenu i tako ustrojena da vjernici mogu bolje razumjeti i u njima sudjelovati.[5]

Komisija je 12. siječnja prihvatila treće poglavlje “De Sacramentis et Sacramenatlibus”. U brojevima 64-65 govore o ženidbi:[6]

64. Ritus celabrandi Matrimonium, qui extat in Rituali romano, funditus recognoscatur et ditior fiat, ita ut gratia Sacramenti clarius significetur.

“Si quae provinciae aliis laudabilis consuetudinibus et ceremoniis in celebrando Matrimonii Sacramento utuntur, eas omnino retineri Sancta Synodus vehementer optat”.[7]

Insuper Conferentiis Episcopalibus relinquitur facultas exarandi ritum proprium, usibus locorum et populorum congruum, firma tamen lege ut sacerdos assistens requirat excipiatque contrahentium consensum.

Dakle, određuje se da se preuredi Red slavljenja ženidbe, ponavlja se stara odredba da je dobro zadržati hvalevrijedne običaje i u tome smislu se načelno ovlašćuje biskupske konferencije da izdaju vlastite redove slavljenja ženidbe.

Određuje se da se u pravilu ženidba slavi u sklopu mise, te da se ženidbeni blagoslov (samo u sklopu mise!) treba dati i zaručniku i zaručnici, a ne, kao do sada, samo zaručnici. Nadalje, ukoliko je vjenčanje izvan mise, treba ipak na početku obreda uzeti čitanja.

65. Matrimonium ordinarie infra Missam celebretur, post lectionem Evangelii et homiliam. Oratio super sponsam, ita oportune emendata ut supra utrumque coniugem recitari valeat, dicatur lingua vernacula.

Si vero sacramentum Matrimonii extra Missam in ecclesia celebratur, lectiones de Epistola et Evangelio Missae pro sponsis legantur in initio ritus.

Tijekom rasprava ova je shema uglavnom nepromijenjena upućena na saborsku raspravu.


3. Rasprava na saboru


Saborska rasprava[8] o ovoj temi bila je 6. i 7. studenoga 1962.[9] Na saborskim raspravama ponovno se postavilo pitanje je li kanonski oblik sklapanja ženidbe potreban samo ad liceitatem (tj. da kršćanima dolikuje sklapati ženidbu prema kanonskom obliku) ili ad validitatem (tj. da je kanonski oblik nužan za valjanost).[10] Na temelju saborskih rasprava Pripravna komisija o disciplini sakramenata pripravlja shemu De forma celebrationis Matrimonii, koja je potvrđena na saborskom zasjedanju 12.-17. ožujka 1962.[11] Ovaj nacrt određuje da se zadrži bitna jezgra sklapanja ženidbe prema odredbama Tridentskog sabora, tj. određuje kanonski oblik kao uvjet za valjanost među krštenima.[12] Saborske su se rasprave vodile i oko toga da se u slavljenju ženidbe naglasi kristološki vid, jer bračna ljubav izražava ljubav Krista i Crkve. Naglašava se, dakle, Kristova središnja uloga. Prema tome, bračni i obiteljski život je izvor života Crkve (obitelj, “kućna Crkva”). Razvila se rasprava o ulozi mladenaca i svećenika u samom sklapanju ženidbe. Naime, jasno je da bitnu ulogu ima međusobna privola mladenaca koja “čini” sakrament. Riječi privole su forma a privola kao takva jest materija. Međutim, koja je uloga svećenika? Tridentski sabor ne nameće formulu: “Ja vas združujem u ženidbu.” Neki su smatrali da bi svećenik mogao reći. “Proglašavam vas mužem i ženom”, s tim da se te riječi ne bi smatrale sakramentalnim. Zatraženo je da se ženidbeni blagoslov uvijek podjeljuje, pa i izvan mise.[13] Mladenci bi se trebali pričestiti pod obje prilike, jer je to znak jedinstva. Dok jedni smatraju da ženidbu treba slaviti uvijek u sklopu mise, drugi smatraju da to neće uvijek biti zgodno, pogotovo ne nedjeljom. Kada su u pitanju posebnosti nekih krajeva, treba pomiriti teološko načelo sakramentalnosti s religiozno-antropološkim načelom.[14] Potrebno je dati jasna temeljna načela za sve sakramente, s tim da se određeni simboli i znakovi mogu prilagoditi kulturi pojedinog naroda,[15] dočim su se drugi izričito usprotivili uvođenju mjesnih “mondenih” običaja.[16]

Nakon svih primjedbi, komisija je ponudila preuređeni tekst:[17]

77. Ritus celebrandi Matrimonium, qui exstat in Rituali romano, recognoscatur et ditior fiat, quo clarius gratia Sacramenti significetur et munera coniugum inculcentur.

“Si quae provinciae aliis laudabilibus consuetudinibus et caeremoniis in celebrando Matrimonii Sacramento utuntur, eas omnino retineri Sancta Synodus vehementer optat.”[18]

Insuper competenti auctoritati ecclesiasticae territoriali, de qua in art. 22 § 2 huius Constitutionis, relinquitur facultas, ad normam art. 63, exarandi ritum proprium usibus locorum et populorum congruentem, firma tamen lege ut sacerdos assistens requirat excipiatque contrahentium consensum.[19]

78. Matrimonium ex more intra Missam celebretur, post lectionem Evangelii et homiliam, ante “orationem fidelium”. Oratio super sponsam, ita opportune emendata ut aequalia officia mutuae fidelitatis utriusque sponsi includet, dici potest lingua vernacula.

Si vero Sacramentum Matrimonii sine Missa celebratur, Epistola et Evangelium Missae pro sponsis legantur in initio ritus et benedictio sponsis semper impertiatur.

Komisija je, dakle, uzela u obzir želju nekih otaca da se ženidbeni blagoslov uvijek podjeljuje, pa i izvan mise, s tim da se odnosi na oboje supružnika. Nacrt je izložen ocima 15. listopada 1963. Dan kasnije se glede ženidbe glasovalo samo o jednoj nadopuni: et benedictio sponsis semper impertiatur. Rezultat: 2194 “za” i 24 “protiv”.[20] Cijeli je odlomak zatim podržan omjerom 2107 naprama 36.[21] Konačno, kao što je poznato, samu konstituciju Sacrosanctum concilium konačno je 4. prosinca 1963. odobrilo 2147 saborskih otaca, a protiv su bila 4.

Evo konačnog teksta SC 77 i 78 u hrvatskom prijevodu.[22]

77. Obred sklapanja ženidbe, kakav se nalazi u Rimskom obredniku, neka se preradi i obogati da jasnije označi milost sakramenta i naglasi dužnost bračnih drugova.

“Ako se u nekoj pokrajini upotrebljavaju drugi pohvalni običaji i ceremonije kod sklapanja sakramenta ženidbe, Sveti Sabor vruće želi da se oni svakako zadrže.”[23]

Uz to se, prema čl. 63, daje ovlast nadležnoj crkvenoj teritorijalnoj vlasti, o kojoj govori čl. 22 § 2 ove konstitucije, da sastavi vlastiti obred u skladu s krajevima ili narodnim običajima, ali uz uvjet da svećenik koji prisustvuje zatraži pristanak onih koji sklapaju brak.

78. Vjenčanje neka se obično obavlja za vrijeme mise, poslije čitanja Evanđelja i homilije, a prije “molitve vjernika”. Molitva nad zaručnicom može se izreći narodnim jezikom, ali neka se tako prikladno ispravi da istakne jednake dužnosti međusobne vjernosti obaju supruga.

Ako se sakrament ženidbe slavi bez mise, neka se na početku obreda pročitaju poslanica i evanđelje iz mise za zaručnike i neka se zaručnicima uvijek podijeli blagoslov.

Motu proprij Pavla VI. Sacram Liturgiam, od 25. siječnja 1964., kao naputak za točnu provedbu SC, ne donosi ništa značajnijega glede materije koju obrađujemo.[24]


Tekst je izvadak iz knjige Otajstvo je to veliko. Liturgija i teologija Reda slavljenja ženidbe, str. 55-61.


[1] Za povijest je osobito dragocjena knjiga: A. BUGNINI, La riforma liturgica (1948-1975), CLV, Edizioni liturgiche – Roma, 1983., 676-686.

[2] Usp. P. BARBERI, La celebrazione del matrimonio cristiano. Il tema negli ultimi decenni della teologia cattolica, CLV, Edizioni liturgiche, Roma, 1982, 181-191.

[3] Usp. Analyticus conspectus consiliorum et votorum quae ab episcopis et prelatis data sunt. De Matrimonii ritu, Acta et Doc., ser. I, Apendix vol. II, 175 (nn. 2-8), 176-177 (nn. 10, 14, 17, 19), 178 (n. 7). Tako npr.: “Ex integro renovetur liturgia sacramenti matrimonii ita ut clare appareat ipsos sponsos esse sacramenti ministros et signum aptum creetur ad significandam gratiam sacramentalem simulque symbolum amoris Christi sponsi et Ecclesiae sponsae”, TORTOLO A. S., (Ceciri, Argentina), ser. I., vol. II., pars VII., 100-103.

[4] Tako npr.: “Ritus romanus in omni ecclesia ritus latini in celebratione matrimonii praescribatur, reprobata contratia consuetudine”: DUQUE VILLEGAS A. (Manizales, Kolumbija), pars VII, 413s.

[5] Usp. Questiones Comissionibus praeparatoriis Concilii Oecumeici Vaticani II positae, Typis Polyglotis Vaticanis, p. 16.

[6] COMISSIO DE SACRA LITURGIA, De sacra liturgia, Caput III, De sacramentis et Sacramentalibus. IV. De Matrimonio, Acta et Doc, ser. II, vol. II, pars II, 44-45.

[7] TRIDENTSKI SABOR, Sessio XXIV, De Reformatione, 1, prema Rituale Romanum, tit. VIII, cap. 2, n. 6.

[8] O saborskim raspravama o ženidbi osobito iscrpno i dokumentirano govori P. BARBERI, Nav. dj., 257-278.

[9] Usp. Acta Syn, vol. I, pars II, 161-192; 291-327.

[10] Usp. Acta et Doc, ser. I, vol II, pars I –VI. Usp. također P. BARBERI, Nav. dj., 260-161.

[11] Usp. COMISSIO DE DISCIPLINA SACRAMENTORUM, De forma celebrationis Matrimonii, Acta et doc, ser. II, voll. III, pars I, 531-538.

[12] ZKP će kasnije u kan. 1108 jasno reći da se u redovitom slučaju uzima kanonski oblik kao uvjet za valjanost. Usp. također N. ŠKALABRIN, Ženidba. Pravno-pastoralni priručnik, Đakovo, 1995., 238.

[13] BORROMEO, L. C. (Pesaro, Italija).

[14] “In restauratione capitis principia theologica sacramentalitatis ex una parte, et principia religioso-antropologica ex altera parte, prae oculis haberentur”, BEKKER, (‘s-Hertogenbosch, Nizozemska), 313.

[15] BEKKER, 313.

[16] BRIZGYS, V. (Kaunas, Litva), 349.

[17] Textus schematis consitutionis De Sacra Liturgia. Textus a Comissione emandatus, Acta Syn, vol. II, 554s.

[18] TRIDENTSKI SABOR, Sessio XXIV, De Reformatione, 1, prema RR, 1925., tit. VIII, cap. 2, n. 6.

[19] Usp. CIC, kanon1095, § 1, 3o.

[20] Acta Syn, vol II, pars II, 639.

[21] Acta Syn, vol II, pars II, 696.

[22] Drugi vatikanski koncil. Dokumenti. Latinski i hrvatski. KS, Zagreb, 1980.

[23] TRIDENTSKI SABOR, Sessio XXIV, De Reformatione, 1, prema Rituale Romanum, tit. VIII, cap. 2, n. 6.

[24] R. KACZYNSKI (prir.), Enchiridion documentorum institutionis liturgicae, I (1963-1973, Marietti, 1976., 41-44.