Oznaka: sveta misa

Euharistijsko slavlje (pogotovo nedjeljno) vrhunac je i izvorište svekolikog bogoslužja i života Crkve. Po euharistiji Crkva postaje Crkva, bez euharistije ne bi bilo ni Crkve.[1] Stoga se uvijek iznova vraćamo euharistiji i u proučavanju i u pastoralnom pregalaštvu. Značenje ovoga svetoga slavlja ovako je sažeto u Općoj uredbi Rimskog misala: U misi ili večeri Gospodnjoj Božji se narod okuplja u jedno, pod predsjedanjem svećenika koji djeluje u osobi Isusa Krista, da proslavi Gospodnji spomenčin ili euharistijsku žrtvu. Stoga za takav mjesni zbor svete Crkve na poseban način vrijedi Kristovo obećanje: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“ (Mt 18, 20). U misnome naime slavlju, koje ovjekovječuje žrtvu križa, Krist je stvarno prisutan u samome skupu...

U književnosti, glazbi, u likovnoj umjetnosti, baš kao i u običnom životu potrebno je vješto ispreplitati boje i oblike, ono što je naglašeno i ono što je više u sjeni. Kakav bi to bio glazbeni doživljaj kada bismo slušali samo fortissimo? Za liturgiju isto vrijedi. Velimo li, naime, da je euharistija izvor i vrhunac svekolikog bogoslužja, onda se podrazumijeva da nakon toga izvora rijeka dalje teče, te da do toga vrhunca ima i drugih, uvjetno rečeno, nižih stupnjeva. A sve to zajedno čini bogoslužje! Zasigurno već naslućujete o čemu će biti riječ. O umnažanju misa. Liturgičari počesto upozoravaju da euharistiji treba dati odgovarajuće mjesto i da ona, u najmanju ruku, ne bi smjela biti "zakrpa", praznina u organizaciji nekih naših skupova i sletova. Dopustite samo nekoliko "telegrafskih" ...

Zapela mi za oko Knjiga Otkrivenja i riječ upućena starješini Crkve u Efezu: "Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao. Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela" (Otk 2,3-5). Ovdje ne ulazimo u pitanje savjesti i pitanje grijeha. Govorimo o našoj liturgiji. Te se riječi mogu shvatiti i upravo u kontekstu liturgije. Evo. Pedeset godina uživamo blagodati obnovljene liturgije, liturgije koja po sebi dopušta puno mogućnosti prilagodbe. Obnovljena je liturgija i zamišljena tako da – slaveći je – slavitelj i cijela zajednica ne budu tjeskobno zabrinuti obdržavanjem rubrika. Naprotiv, današnja liturgija bi (uz obdržavanje nužnih i potrebnih pravila) htjela biti izrazom vjere i životnosti određene zajednice –...