Jordan Kuničić mladencima

dr. Jordan Kuničić, dominikanac

Mladencima, II. izdanje, Split, 1961.

Graditelji svetišta
Veličina koja straši
Svetinja
Sakrament ženidbe
Katolički brak
Jedan život
Sveta dužnost
Bračna ljubav
Jedinstvo u braku
Do groba!
Sretan – nesretan brak
Jedno drugomu nosite breme
Jednaka prava
Nije u braku sve dozvoljeno
Zašto sklapate ženidbu
Odgojitelji
Tajna uspjeha u odgoju
Znak vjerne ljubavi
Vjerujte jedno u drugo
Čuvajte bračnu sreću
Trajni sakrament

Ništa ne smeta!
Prof. Rafael Radica,[1] cenzor

Biskupski ordinarijat u Splitu
Br. 1708/59.
Split, 14, X. 1959.
Neka se tiska!
Generalni vikar msgr. Srećko Vuković[2]

Izdao: Samostan otaca dominikanaca, Split, Hrvojeva 2

Odgovorni urednik o. Marijan Zubak[3]

Predgovor prvomu izdanju

Punim pravom tražimo od vjernika da cijene crkveno vjenčanje. Međutim, često puta krivi smo mi svećenici da vjernici malo cijene obred vjenčanja, te se na nj ili nikako ne priprave ili ga obave sasvim površno. To je zato jer često ni prije obreda ni pri samom obredu vjenčanja mladencima ne ističemo svetost toga čina.

Trenutak ženidbenoga obreda mora biti pravi vjerski doživljaj. To su trenutci napetosti duše i srca. Prijateljska, očinska riječ svećenika lako prodire do duše i srca mladenaca. To raspoloženje mladenaca, tu pripravnost zemlje za sjeme riječi Božje treba bezuvjetno iskoristiti. Nikada se ne bi smjelo prepustiti, a da se mladencima ne reče nekoliko riječi o svetosti vjenčanja.

Svrha je ovih redaka u tome, da braći svećenicima na terenu posluže upravo za tu prigodu.

Zagreb, 1. listopada 1959.

Pisac

Predgovor drugomu izdanju

Povoljan prijem ovoga djelca sa strane braće svećenika ponukao nas je na misao da ga ponovo objelodanimo, jer više nije bilo moguće udovoljiti narudžbama.

Ovo novo izdanje je nepromijenjeno. Izmijenili smo samo naslov. Mjesto „Nagovori mladencima“ stavili smo samo „Mladencima“. Svećenici tu knjigu darivaju mladencima kao vjenčani dar, pa taj naslov djeluje toplije i neposrednije.

Cilj je ove publikacije praktične naravi, pa je izostavljen svaki znanstveni aparat. Tu ima 21 zanimljiv članak o svim problemima koji su potrebni mladencima, da bi sagradili sretno kršćansko obiteljsko gnijezdo.

Lijepo zahvaljujemo prof. Benediktu Sturmu,[4] O. P., što je s jezične strane pregledao rukopis.

Split, siječanj, 1961.

Uredništvo

Jordan Kuničić, Mladencima, II. izdanje, Split, 1961., str. 1–4.

Prirediteljske napomene

[1] Msgr. don Rafael Radica, prof. (Žrnovnica, 20. ožujka 1906. – Split, 8. veljače 1982.), od 7. travnja 1929. svećenik Splitsko-makarske biskupije, kasnije nadbiskupije. O njemu: Vjesnik Nadbiskupije splitsko-makarske (Split), br. 1/1982., str. 36–39 i br. 2/1982., str. 68–70.

[2] Msgr. don Srećko Vuković (Jesenice, 14. siječnja 1909. – Split, 11. srpnja 2002.), od 1. travnja 1933. svećenik Splitsko-makarske biskupije, kasnije nadbiskupije. O njemu: Vjesnik Nadbiskupije splitsko-makarske (Split), br. 4/2002., str. 57–59.

[3] Marijan Zubak (Zagreb, 17. prosinca 1917. – Zagreb, 20. kolovoza 1967.), kršten Ivan. Dominikanac od 30. rujna 1937., svećenik od 27. lipnja 1943., hrvatski politički zatvorenik. Pokopan na Mirogoju (99–II–13). O njemu: Zbornik Župe dubrovačke, Dubrovnik, 1985., str. 285; Pismo nadbiskupa Alojzija Stepinca dominikancu Marijanu Zubaku u travnju 1958., Crkva u malom (Zagreb), XIX (1998.), br. 51, str. 18–20; Petar Bezina, Progoni biskupa, svećenika i redovnika … 1941.–1992., Split, 2000., str. 194–196; Ivan Šimić, Crkva dubrovačka na pragu trećeg tisućljeća, Dubrovnik, 2001., str. 61; Ivan Šimić, Šematizam Dubrovačke biskupije, 2011., str. 113.

[4] Benedikt Sturm [izgovara se Šturm] rođen je u Mostaru 27. prosinca 1903. kao sin Ivana Sturma iz Königshana (danas Královec) u Češkoj i Elizabete rođene Freller iz Neuburga na Dunavu u Bavarskoj. Kršten je 1. siječnja 1904. u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru (Matica krštenih, br. 3/1904) kao Vilim. Godine 1935., kao suplent II. muške realne gimnazije u Zagrebu premješten je u II. Mušku realnu gimnaziju u Osijeku (Prosvetni glasnik Ministarstva prosvete Kraljevine Jugoslavije, LI/1935., br. 10, str. 1025). Ondje je predavao njemački i hrvatski od 1935. do 1939. (Ljuba Radman i dr., Gimnazije u Osijeku : ravnatelji, profesori i maturanti: 1729. – 2000., Osijek: HAZU, 2001., str. 80). Bio je dominikanac od 17. kolovoza 1958. (kada je uzeo redovničko ime fr. Benedikt) i svećenik od 18. listopada 1959. Od jeseni 1959. do studenoga 1962. bio je podučitelj dominikanskih novaka u Dubrovniku. Napustio je Red propovjednika 15. studenoga 1962. U knjizi Zvonko Džanić, Dominikansko učilište u Dubrovniku 1886.–1967., Zagreb, 2007., na str. 170, navodi se da je rođen 27.12.1937.